Nije Bosanka nego Janko Bebek iz Veljaka

Rekoše mi da je nedavno neka Bosanka objavila u novinama da je prva u BiH napravila spomenik psu. E, je li tako - je, e ja ću jamit sliku i neka se vidi - nije Bosanka prva, već je Janko prvi.

Piše ovde gori na spomeniku kada, pa sam doša da objavite, volija bi to nego da mi kupiš auto - govori vatreno i simpatično zanimljivi 83-godišnji did Janko Bebek iz ljubuškog sela Veljaci.

Iz njegova privlačnog piskutavog glasa i vedrog pogleda, unatoč godinama, zrači pozitivna energija.

Pokazujući fotografiju objašnjava da je spomenik svome psu Mori podigao 1961. godine, i čita što je na njemu zapisano: "Za vjernu službu svom psu, spomenik podiže Bebek Janko 1961."

- Spomenik je i sada na mojoj "kapiji", tu je Moro i pokopan. Živio je od 1949. do 1961. godine, a napravio sam mu spomenik još dok je bio živ zato što je bio dobar čuvar, dobar lovac, hrabar, vjeran i poslušan. Nažalost, obolio je dobio neko zatrovanje oko zuba i usta, zatvorilo mu se oko, pokušali smo ga izliječiti, ali nije moglo i veterinar ga je uspavao - priča Janko, a oči mu se zastaklile, preplavili ga osjećaji i sjećanja.

Janko Bebek na svom starome motoru

Odavno, još od onog rata, vozi motor, kaže da ima dva, jedan stariji za svaki dan, u lov, ribolov i za kućne potrebe, a drugi noviji subotom i nedjeljom, u svečanim danima i prigodama. Imao je zanimljiv i buran život i uvijek bio svoj. U Drugom svjetskom ratu bio je domobran, a kad su ga zarobili partizani promijenio je odoru i završio rat s partizanskim odličjima. Međutim, nemirnih hrvatskih sedamdesetih godina zbog jedne rečenice završio je u zatvoru u Mostaru i sada ima iskaznicu Društva hrvatskih političkih zatvorenika.