Pedeset ugroženih starica našlo je topli dom

Prije pet godina u Ljubuškom je otvoren Dom za stare i nemoćne sv. Josip Radnik, koji drže i opslužuju časne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog.

Zasluge za njegovo otvaranje i nastajanje pripadaju dobrim i plememenitim ljudima iz SAD, Irske, Kanade, Engleske, Škotske, Velsa i Kanarskih Otoka, koji su nesebično dali novčanu pomoć za njegovu gradnju, a napose dvjema humanitarkama, časnoj sestri Muriel Geisler iz Bostona i gđi Mary Wolsh iz New Yorka, koje su to započele, vodile, skupljale pomoć i još uvijek se brinu o domu i njegovim stanarima.

Općina Ljubuški dala je oko 20 dunuma zemljišta i pobrinula se za struju, vodu, telefon i još treba osigurati priključak otpadnih voda na kanalizaciju. Tek kad se uđe u dom vidi se i osjeti sva njegova važnost i značenje, veličina ljudske dobrote, ljubavi i brige za slabe, iznemogle, usamljene koji nemaju nikoga da bi ih pazio, njegovao, zaštitio...

- Sada u domu imamo 50 baka, starica uglavnom iz Hercegovine, najviše iz Ljubuškog te iz Širokog Brijega, čapljine, Stoca, Gruda, Posušja, Konjica, Jablanice i jedna iz Dervente. Većina njih živjela je u iznimno teškim uvjetima, neke su bile i gladne, a najčešće ih prijavljuju župnici, zatim netko od rodbine, susjedi i centri za socijalni rad. Imamo jako puno zahtjeva, mislim da bi svaka općina trebala imati svoj dom, nedavno me zovu iz Dubrovnika i pitaju ima li mjesta. Namijenjen je siromašnim osobama koje nemaju velika primanja i svoju obitelj, a uvjet je da budu pokretni barem u trenutku kada dođu u dom i koliko-toliko duševno zdravi - kaže časna sestra Paulina Kvesić, ravnateljica doma.

U Domu za stare i nemoćne u Ljubuškom

Međutim, zatičemo i pokretne, polupokretne i nepokretne, bez štapova i drugih pomagala, one s pomagalima i u kolicima. O njima se brine 13 njegovateljica, dvije kuharice, jedna pralja i po potrebi kada treba nešto popraviti jedan domar. Financiranje svakodnevnih tekućih potreba nije trajno osigurano i to se rješava na različite načine.

Časna sestra Muriel Geisler i gđa Mary Wolsh mjesečno namaknu 15.000 do 16.000 KM za plaće djelatnicama koje iznose 550 KM i uz to su i osigurane, a jedan dio prihoda su osobna mirovina i stalna socijalna pmoć štićenica. Polovica starica, njih 25, imaju mirovine, a preostala polovica socijalnu pomoć koja je do posljednjih izbora iznosila 60 KM, a sada 80 KM. No, od toga se ne bi moglo živjeti, u pomoć opet pritječu dobri ljudi, domaći i iz inozemstva, i tako se nekako sastavlja kraj s krajem.

Ravnateljica s. Paulina Kvesić: "Svaka pomoć nam je dobrodošla"

Domaći ljudi pomažu u hrani, daruju povrće, voće, suho meso i druge namirnice i potrepštine. Župnici u nekim župama organiziraju prikupljanje pomoći, posebne pohvale zaslužuju fra Stjepan Neimarević i njegovi župljani u župi Drinovci, zatim župe Prenj, Dračevo i Ljuti Dolac, a pokazala se i istaknula i udruga "Hrvatska žena" iz Čikaga.

- Želim se preporučiti svima koji nam mogu pomoći da to učine. Mislim i na poduzeća, ustanove i pojedince, na bilo koji način, nama sve dobro dođe, trenutačno jedino imamo dovoljno odjeće, a sve nam je ostalo potrebno - uputila je zamolbu ravnateljica s. Paulina Kvesić.