Promijeniti trulo u državi Hercegovini

Hercegovinu već duži vremenski period potresaju teme FABUSA i «brzih» diploma stečenih na nekim privatnim učilištima u Novom Sadu, Banja Luci ili onom poljoprivrednom u Mostaru.

Imena «diplomanata» su već odavno poznata, a način njihova školovanja znaju i mala djeca, pa bi svako ponavljanje istog bilo više nego dosadno.

Pogledajmo zato ovaj problem iz jednog drugog stajališta.

Još prije nekoliko godina izašao je Zakon o državnim službenicima , koji je uredio način primanja djelatnika u Državnoj službi. Ovim zakonom se u prvom redu željela na puno veću razinu podići kvaliteta rada državnih službi na zadovoljstvo građana, te ukinuti namještanje natječaja i zapošljavanje preko veze.

U ŽZH zakon se počeo primjenjivati tek po dolasku nove vlasti, a sve do 2007. godine vlast (stara) je ignorirala ovaj zakon objavljujući natječaje s unaprijed poznatim pobjednicima.

Onima koji nisu «pobijedili», vraćen je uniformirani odgovor «kako im zbog prevelikog broja kandidata nije moglo biti udovoljeno za prijem na posao». Ovakvi odgovori bili su ustvari pravno neutemeljeni, ali gotovo nitko se na njih nije žalio, jer su moćnici bili nedodirljivi.

Na mjestima s VSS sjedili su podobni s SSS, kojima su ministri plaćali doškolovavanje za ostanak na funkciji. Svi koji su trebali dobili su diplomu, a znanje je ostalo tamo daleko u Novom Sadu ili Banja Luci i nije htjelo poći za diplomom. Potrošeni su ogromni novci, a mi nastavili s uništavanjem samih sebe, jer su državne službe ostale na istom nivou.

Kao da je kod nas vrijedilo ono nepisano pravilo da su službe utemeljene radi njenih službenika, a ne kao servis građanima koji će kroz njih rješavati svoje planove i interese za bolji život.

Ovakvim činom potpuno je obezvrijeđeno akademsko zvanje i uopće sustav visokog školstva, jer je znanje postala relativna i obezvrijeđena stvar. Ovome nije samo kriva politika, već i naši fakultetski profesori, doktori znanosti, koje je opio miris novca. Znači da se naše društvo nalazi na dnu dna.

Danas je u ŽZH u državnim službama od broja svih uposlenih njih oko 12% s VSS, a svake godine iz naše četiri općine oko 250 srednjoškolaca upiše fakultet.

Možemo zaključiti da ih svake godine tridesetak diplomira na sveučilištima od Mostara do Zagreba. Oni koji se vrate, poučeni iskustvom prethodnika traže od roditelja da učine sve kako bi njihova «veza» bila učinkovita, dok ih već broj ostane u mjestu studiranja.

Jednostavno rečeno rodni kraj je osiromašen, da bi «dijaspora» bila iznimno moćna i kao izgnana postala sažaljiva i sramežljiva.

Kako bi student mogao vjerovati u vlast, kad mu se daju mrvice u vidu potpora, prilazi mu se politikantski i na kraju mu se obećano ne izvrši, kao što je bilo u slučaju potpora općine Ljubuški, gdje je od obećanih 100 podijeljeno 70 potpora.

Studioznog pristupa stipendiranju studenata nema. Umjesto da se osnuje Fond za stipendiranje u koji će biti uključeno i gospodarstvo, napravi se traljav potez, koji neće polučiti niti najmanji boljitak.

A snaga hercegovačkog znanja je jamačno iznimno velika. Hercegovina je dala veliki broj znanstvenika, doktora znanosti, magistara i diplomanata. Iznimno je važno pronaći način pristupa vlastitoj pameti razasutoj po Hrvatskoj i svijetu i aktivnije je uključiti u društveni život kraja iz kojeg su iznikla. Siguran sam da bi takav pristup dijaspora objeručke prihvatila.

Znamo da nam sve dolazi s zapada, da bi «stariji» studenti išli po znanje na istok i onda se zajedno s šefovima ponašali «balkanoidno». Našu malenkost potkrepljuje i malo cinična, a ipak više pravilna teza da na veselicu idemo u Sheraton, a po diplomu u Srbiju.

Poučak iz ovoga je sasvim jasan, samo je upitna brzina kojom će nam svijest zapada doći u glavu.

Znani – vaše vrijeme sigurno dolazi. Promijenite trulo u «državi Hercegovini».