U ime Naroda, ali za vlastiti interes !

Hrvati u BiH, nisu imali osobitog iskustva u upravljanju državom, pa je to možda i razlog što njihova (ne)organiziranost priječi nastanak državne uprave koja bi zaštitila njihove narodne interese.

Hrvati u BiH su od 1945, pa sve do danas, bili ne samo žrtva drugih naroda, već i veliki dijelom vlastitih političkih «knezova».

U 45 godina komunističke strahovlade, režim je za očuvanje političkog statusa , vladao tražeći pogodne i podobne koji su locirali, ispirali im mozak ili po potrebi ubijali one koji se nisu mogli pomiriti s Jugoslavijom – tamnicom Hrvatskog naroda. Hercegovci su išli na Hercegovce, Dalmatinci na Dalmatince….., čime se sjeme razdora razvilo u «društvenu troskot» velikih posljedica i dugog trajanja. Kontinuirano, hranjenje naroda, «neprijateljem koji ne miruje», socijalnom «brigom» s par-nepar, nestašicom kave, ulja i šećera, te s financiranjem vječitom 100 postotnom inflacijom, narod je trpio i čekao klicu hrvatske državnosti. «Knezovi» su, svakako, mislili na vlastiti tron, pa su okolo sebe postavljali rodice i rođake, kao sigurnosnu službu i borce za promidžbu svoje beskrajne plemenitosti, dobrote i požrtvovanja za ulicu i zaseok gdje žive.

Tako su radili komunistički djedovi. Jesu otišli u mirovinu, ali njihovo djelo na sličan način nastavljaju unuci.

Zakonima fizike poznato je vrijeme trajanja radioaktivne kontaminacije, ali do kada će trajati kontaminacija hrvatskog društva tekovinama komunističke uprave i vladanja, teško je predvidjeti. Veliki problem Hrvata u BiH je i to što se nalaze , htjeli to priznati ili ne, na političkoj margini i njihovim interesima na sličan način upravljaju unuci i novi knezovi s malo transformiranim manirima.

Otegotna okolnost po Hrvate u BiH je pasivna politika iz Zagreba, koja nikako da shvati značaj «školovanja» i discipliniranja političara u BiH, čiji rad uništava hrvatski bitak u BiH.

Oni svakako koriste zvjezdanu slobodu, umirujući narod s šuštećim novčanicama, pričajući da je samo njihov politički rad ispravan itd itd.

Biskup Franjo Komarica već više od 18 godina, govori kako Hrvata u RS gotovo i nema, da je provedeno etničko čišćenje. Nitko od političara još ništa nije napravio po pitanju povratka Hrvata u RS. Božo Ljubić , Zvonko Jurišić i drugi imaju stav za stvaranje hrvatskog entiteta u BiH i žele temeljitu promjenu sporazuma iz Daytona, koji je Hrvatima nanio neprocjenjivu štetu. Srpski vožd Dodik zbog toga s njima neće ni da priča., ali hoće s Draganom Čovićem, koji kao da je Srbin pa veli kako je pitanje diranja granica Republike Srpske uzaludno pitanje i da je ona nedodirljiva. Prvi hoće i temeljitiju promjenu Ustava BiH, dok bi Čović napravio promjene na amandmanskoj osnovi.

I tako među Hrvatima postoje dvije politike.

Ovih dana gledamo kako se želi promjeniti vlast u «najhrvatskijoj» županiji, gledamo kako politički novac, baš oko Božića, pršti na sve strane, gledamo kako se političke gazde hrvaju u glibu svojih interesa, dok ih oštrim pogledom promatra oko hrvatske kataklizme u BiH.

Za ljude koji ne žive u Hercegovini, teško je shvatljivo što se zapravo događa u Zapadnoj Hercegovini. Zato mi dopustite da dam jedan svoj sud. Živim u Hercegovini i gledam sve svojim očima.

Svaka vlast , pa i ova koalicijska HDZ1990, HSP i NSRZB, je napravila mnoge pogrješke, ali je mnogo bolja od bivše koju je jednostrano činio HDZ BiH. U zadnje dvije godine u Zapadnoj Hercegovini se urednije živi.

Politički diletantizam, koji hercegovački političari, prezentiraju, samo je borba za vlastiti džep i vlastitu lisnicu. Državnost Hrvata i njihova lisnica bit će još dugo ugroženi od neodgovornih političara, jadne i nemoćne politike, koju narod nikako da ošecuje i pravim izborom zauvijek pospremi u pakao.

Imaju li Ljubić, Jurišić, Zubak i ostali snage da realiziraju Kreševsku deklaraciju i utemelje hrvatski politički sabor ostaje da se vidi, dok je politički smjer Čovića odprije vidljiv. Čović ide po vrlo opasnom političkom putu , bez zaštite hrvatskih interesa i prava, u BiH – domovini svojih predaka i neprocjenjive povijesti.

I na kraju postavio bih pitanje – gdje su crkveni oci i zašto ne utječu da ispravna hrvatska politika ugleda svjetlo dana među Hrvatima?

Uzoriti kardinal Vinko Puljić, više je puta reagirao i ukorio, ali nekakva politička sveznanost o prilikama u BiH, nikada nije marila za njegov stav!