Poglavice hrvatskih rezervata u BiH uputili pismo begu Filipoviću

Tri poglavice triju hrvatskih rezervata, teritorija koje je turski osvajač, potomak begovske osvajačke loze, Tunjo-beg nazvao prevelikima za domorodačka hrvatska plemena uputili su pismo turskim osvajačima u BIH.

Mi smo dio zemlje Humske, Donjih Krajeva i Završja, i dio smo zemlje Posavine, zemlje Rame i Usore , dio smo zemlje Bosne i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu.

Mi znamo da turski čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Nema mirnog mjesta u gradovima turskog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranja listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca.
I što je život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari?
Zrak je skupocjen za hrvatskog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. turski čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad.

Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji.
Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini sebi samome.

Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih Ijudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

• Bik koji sjedi - Jurišić
• Bik koji je odsjedio - Čović
• Bik koji je posijedio - Ljubić

Dozvolu za ovaj dopis odobrio je i poglavica nad poglavicama:

• Gey bik koji voli porno časopise - Sanader