Jesmo li mi Hrvati priglup narod?

Jesmo li mi Hrvati priglup narod da nas sažaljevaju, ili nas stiže Zvonimirova kletva? Sažaljevaju nas u našoj domovini BiH, na našim pradjedovskim ognjištima, sažaljevaju nas oni, koji su tu od juče!

Sažaljevaju nas i rone krokodilske suze nad nama, a mi kao da se nastojimo nekome i nečemu opravdat, dodvorit, kao da i mi sami želimo zaboravit 925. godinu i krunidbu Kralja Tomislava na Duvanjskom polju, ili nas pak to sjećanje izdaje.

Tko nas to sažaljeva, Tihić, koji reče kako je hrvatski narod u BiH nezadovoljan i obespravljen.
Tihić se toga sjetio tek nakon kongresa SDA,a prije kongresa to nije znao!
Tko mu je to prišapnuo, da nije možda Joseph Biden,ili mu se otvorilo njegovo veliko srce?!
Zabrinut je i Vatkan zbog islamizacije BiH, a začudo, sjetio se i Dragan Čović da je Sarajevo primjer ekstremnog muslimanskog fundamentalizma!
Svi su zabrinuti, a vrijeme leti, Hrvata je sve manje i manje na prostorima BiH.

Psi laju,a karavane prolaze!

Kome se to mi Hrvati trebamo pravdat, kome to mi trebamo dokazivat svoje postojanje na ovim prostorima i kome to trebamo dozvoljavat konstantno prebrojavanje crvenih krvnih zrnaca, kome?

Zar smo zaboravili 925-u, 1941-u, 1991-u, 1993-u?

Jesmo li zaboravili taj hrvatski ponos, taj hrvatski elan, taj hrvatski zanos?
Izgleda da jesmo!

Praštanje, ali ne i zaborav, je pozitivna vrlina svakog čovjeka, pa i naroda, ali kada je umirući kralj Zvonimir 1089. godine na Saboru u Kninu “prokleo tadaj nevjerne Hrvate da nigdar ne imali gospodina svog jezika, nego vazda tujin jezikom podložni bili”,zaboravili smo njegove posljednje riječi, zaboravili smo njegovu kletvu, koja je danas na prostorima BiH, među Hrvatima i te kako prisutna?

Hrvatski “gospodin”, koji to nije, Željko Komšić, najvjerovatnije nije čuo za tu kletvu, a takvo što ga sigurno i ne zanima.

On dosljedno njeguje jezik, kulturu i običaje naših okupatora i njihovih podanika, koji nas okupiraše 1463. godine.

U tursko doba raja je u Bosni trpjela više nego što je ljudski govoreći mogla. Oni slabiji (kršćani) poklekli su pod teretom i prigrlili islam da se zaštite. Takvih je, na sreću, bilo malo. Poturčili su se uglavnom krivovjerci bogumili. Ti su i zadali raji najviše jada, pa je tako nastala riječ »Poturica gori od Turčina«.

Jeli onda Komšić poturica ili je zaista Hrvat?

Jesu li naši politički lideri doista Hrvati ili se samo dekleriraju kao Hrvati, ili su svi odreda Želja Komšić?!

Washingtonskim sporazumom od 18. ožujka 1994. godine zaboravišmo na „Herceg-Bosnu“ i zaboravišmo kako smo „preveslani“ tim sporazumom, kojim je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija, a u zadnjih je petnaest godina drastično revidiran na štetu Hrvata, budući da su brojne ovlasti otrgnute županijama, a konfederacija između Hrvatske i Federacije BiH pokopana, jer to nije odgovaralo službenom Zagrebu.

Zaboravišmo i na „Sporazum o posebnim odnosima Hrvatske i FBiH“ , sastavljenog u Zagrebu dana 22. studenoga 1998. godine, kojeg potpisaše, u ime Republike Hrvatske, predsjednik dr. Franjo Tuđman, a u ime FBiH, predsjednik Ejup Ganić i dopredsjednik Vladimir Šoljić!
Zaboravili smo „hrvatsku samoupravu“, kao da se nikad nije ni desila!
Olako smo zaboravili 10. veljače 2007. godine i dodjelu „Večernjakova pečata“ uručenog Miloradu Dodiku, kada je proglašen za naj hrvatskijeg političara u BiH, kao da nam sam taj čin nije bila dovoljna alarmantna poruka, pa smo i dalje zabijali glave u pijesak kao nojevi, nesluteć dokle će nas dovest ovakva pragmatika naših političkih lidera!

Jesmo li konačno spoznali istinu kako nam je Dayton udjelio mrvice, kao prosjacima?

Hoćemo li se ikada probudit?
Hoćemo li,ako ništa drugo,bar pokušat oponašat muslimanske RVI kada ih pozva njihov predsjednik Safet Redžić na prosvjede, da zaštite svoja prava?

Hoćemo li mi, Hrvati, iznaći nekakav modus i pozvat cijeli hrvatski puk na nekakav bunt, nekakav prosvjed, jer u gluhoj zemlji, drugačije ne ide!

Hoćemo li i dalje prepuštat našu sudbinu i našu budućnost u ruke naših nedosljednih i neodgovornih političkih lidera,koji se plaše sami sebe?

Ima li još snage u nama?
Ima!

Probudimo se!

Loše je,loše i