Sanader je otišao zbog slovenske blokade pristupnih pregovora s EU

Višestruka nagađanja oko razloga ostavke na mjesto premijera Hrvatske i predsjednika HDZ-a glavna su tema političkih analitičara i špekulanata u Hrvatskoj i izvan nje. Jedno je jasno – Sanader za ovakav potez ima isuviše ozbiljan razlog.

S obzirom na tešku gospodarsku situaciju i opću krizu koja se oslikava u deficitu države u visini od oko 15 milijardi kuna, zahtjeve za što većim potporama u poljoprivredi i socijalnoj sferi, obični su ljudi ocjenili njegovo odstupanje s pozicije premijera s «kukavičkim» činom. Uz to spominje se i afera s vojnim kamionima.

Ivo Sanader je političar koji je svoje državničke i političke obveze izvršavao potpuno savjesno. Njegova pozicija je bila potpuno stabilna. Za proteklih nekoliko godina sve su se afere i državnički problemi odbijali od njegov politički kredibilitet.

Ali on je jučer rekao da je «došao do zida».
Niti jedan drugi zid u ovom trenutku ne postoji osim blokade pristupnih pregovora s EU i institucionalne nemogućnosti da ostatak EU natjera Sloveniju da povuče ucjenu kojom traži teritorijalne ustupke i izlazak na otvoreno more, na što po niti jednom međunarodnom zakonu nema pravo.

Sanader se nije nadao da će tako «jaka» EU, njen povjerenik za proširenje Olli Rehn i novi predsjedatelj Švedska, tako lako dignuti «ruke od svega» i kazati kako u narednih šest mjeseci se neće baviti hrvatsko-slovenskim sporom, da bi ga samo nekoliko dana «korigirao» ministar vanjskih poslova Švedske da to neće biti tako, te da će novi krug pregovora krenuti već u kolovozu.

Ovakvim potezom EU Sanader je razočaran, jer bilateralni problem u kojem je Hrvatska 100% u pravu, zakočen je nepravedno na ucjenjivački i nedobrosusjedski način.

Treba reći da Carl Bildt nikada nije bio politički korektan a kamoli naklonjen Hrvatskoj, počevši od susreta s Tuđmanom pa sve do današnjih dana.

Ovakav stav natjerao je i Sanadera da pomalo nepolitički uzvrati čelnicima EU rečenicom da se Slovenija obrati Berlusconiju za izlaz na otvoreno more, čiji je poziv za političkim angažmanom u strukturama u EU Sanader odbio.

Iz svega ovoga je jasno da EU nije na unutarnjem planu jedinstvena, da je politički nedosljedna, te time neučinkovita pri rješavanju posve jasnih i jednostavnih problema čije se rješavanje nalazi u međunarodnim zakonima kojih se svi trebaju pridržavati.

Postavit će se pitanje je li Sanader u svom političkom odnosu s EU trebao biti mudriji, i je li imao neki drugi manevar, osim što je od Rehna i ostalih tražio izričito poštivanje međunarodnog prava i političkih normi.

On je kako je rekao došao do zida kojeg su postavili europski političari iz drugog ešalona, najvjerovatnije po preporuci nekih iz prvog ešalona.

Tim činom Sanader je najvjerojatnije povrijeđen, jer se radi o nekorektnoj međudržavnoj politici koju uvijek «otvorena» EU ne prakticira prema svima.

Današnji istup europskih čelnika bio je na tragu nastavka pregovora za pristupanje EU. Amerika je ostala bez komentara, pa možemo postaviti pitanje hoće li ona uozbiljiti situaciju u Europi i ponovno poslati Sloveniji crveni karton, kao u slučaju primanja Hrvatske u NATO.

Bilo kako bilo, pregovori neće biti ubrzani činom Sanaderove ostavke. Hrvatskim će političarima trebati puno strpljivosti.

S druge strane ovo nije kraj Sanadera kao političara, jednostavno zato što je pokazao svoje političko umijeće i snagu. Takvih jakih osobnosti u Hrvatskoj nema puno.