Povodom jubilarnih šest mjeseci neisplate porodiljnih naknada u ŽZH

Potaknuti situacijom u našoj županiji, željeli bismo konkretnije ukazati na još jedan u nizu problema a to je zakidanje zakonskih prava najslabijima, porodiljama i njihovim bebama - problem koji je već poprimio razmjere duboke socijalne ugroženosti.

Žene, zakinute za svoja prava i ostavljene bez prihoda, prisiljene su prestati dojiti, odvojiti se od malenih (ponekad mlađih i od 6 mjeseci) i  vraćati se na posao. Uskoro ćemo se s pravom čuditi da uopće postoje obitelji dovoljno hrabre da se odluče na rađanje djece u ovakvoj situaciji. Proračunom 2008. god ukupni planirani iznos za porodiljne naknade je 1.700.000 KM.

Prema riječima ministra Borisa Grizelja taj iznos je značajno uvećan u odnosu na  2007. kada je bio 1,279.120 KM, a u 2006., kada su naknade za opremanje djeteta bile 100 KM, ukupna izdvajanja bila su 854.116,50 KM. No, ne smijemo zaboraviti da je 2008. bila izborna godina. Proračunom 2009. se iznos tih sredstava neobjašnjivo smanjuje na brojku od 700.000 KM. Istim tim Proračunom se predviđa povećanje naknade troškova uposlenih u Vladi ŽZH sa 92.300 KM u 2008. na 155.000 KM u 2009.god, kao i putnih troškova sa 21.000 KM u 2008 na 30.000 KM u 2009.

Također, izdaci za materijal i usluge u vladi ZHŽ se dižu sa nevjerojatnih 792.000 KM iz 2008, na još nevjerojatniji iznos od 1.121.500 KM u 2009, godini ušteda, krize i recesije.

Čuvene poticaje  za poljoprivredu ne treba niti spominjati: sa 1.200 000 KM u 2008 na 7.000.000 KM u 2009. Iz ovoga je očito da je, kako županijska skupština, tako i vlada od samog početka ove godine svojevoljno odlučila štedjeti na porodiljama, te da je već unaprijed bilo odlučeno da se naknade neće niti isplaćivati. Na osnovu toga i ministar Vjekoslav Bakula na upit zašto se ne isplaćuju porodiljne naknade jednostavno odgovara: "Kako da platimo ono što nije niti predviđeno proračunom?"!

Ovom prilikom pozivamo sve zastupnike, a pogotovo zastupnice, u skupštini ŽZH da se ne ogluše na vapaje najslabijh, najugroženijih članova ovoga društva, da barem jednom poslušaju glas savjesti i da novim Rebalansom pokušaju uštedjeti negdje drugdje. Možda ipak radije na Lijanovića kravama nego na bespomoćnim bebama.

Pozivamo sve medije, radio i tisak, kao i pojedine internet portale, koji se inače ne libe prozvati niti vlast niti oporbu, da glasnije ukažu na ovaj permanentan i nimalo bezazlen problem. Sama činjenica da se u ovih pola godine nije našao niti jedan medij koji bi dao dovoljno prostora ovoj temi dovoljno govori o ranjivosti, nezaštićenosti i, nažalost, neorganiziranosti, ovog dijela populacije.

Također, pozivamo predstavnike crkve, koji tako često s oltara kukaju nad  'bijelom kugom u Hercegovini', da bar jedanput javno zakukaju i u ime majki. Djeca su naša radost, nada i budućnost . Ne morate  im ništa dati, gospodo. Ne uzimajte im, za početak, bar ono što im pripada.