Amfiteatar Mokri Dolac

Kako je jučer na kompjuterskim stranicama, koje u Americi zovu Internet, osvanulo tik uz koledž Oxford i ime koledža Posušje, lukavi je Joe, stočar iz Texasa, sa svojim lincolnom odmah spakovao kufer i priko bare krenuo s namjerom da postane narodni menadžer.

Nabrijale: Dara i Rada

U Americi, a ni drugdje u svijetu, ne može se naći ekološki ambijent za naučavanje kao što je ovaj u Posušju. Zato su fakulteti u ovakvim eko-zonama i netaknutim sredinama najcjenjeniji na svijetu. Kad završiš ovakav fakultet, jednostavno nisi GMO akademac, a uz to u glavu odmah postaneš magistar.
Moram priznati da je ovo najbolji potez što su ga mogli uraditi naši domaći ljudi na čelu sa glavešinama Đurišić i Kamber. To iz prostog razloga govorim, jer će za Joeom iz Texasa doći duzina amera. Kud veće kuraže od one kad pročitaš u blizini Oxforda, onako ponosito, velikim slovima Posušje – jedini centar eko-managera na cijelom svijetu.

Znali su domaći «mulci» kad će Joe doći u Posušje, pa su mu već na granici u Vinjanima priredili svečani doček. Đurišić i Kamber su mu podjelili prigodne i njima najdraže darove – lijanovićev pršut, lijanovićev sudžuk i salamu, domaće crno vino s Blidinja, sir iz mija te nekoliko feta domaćeg eko – kruha od brašna s pšeničnih polja što su ih uz poljoprivredne poticaje posijali vrijedni ratari s Vranića.
A tek cure da ste ih vidjeli!
Ulašteni opanci, podignuti grudovi, istrtačeno prkno i ozareni obrazi!
Sve su uglas pivale : «Jozo dobrodošo u nas, u nas, u nas ….. u nas u Posušje!»

Davno su bile tridesete iz prošlog stoljeća kad je u Posušje navraćao Amerikanac, a sad eto ti ga uz pomoć Đurišića i Kambera, još neki drugi otvorio Fakultet za veleznanost i to onu eko – domaću bistru planinsku. I slavilo se tako u Posušju sedam dana i sedam noćiju, jer je Joe morao obići sve kuće znamenitih glava. Znam samo da je u centru začipao nos, divio se kreketu žaba u barama okolo socijalističke zgrade, a više je puta vozeći se posuškim magistralama treno čelom od krov auta.

Ali morao je doći dan kad se trebalo upoznati s fakultetom. Trebalo je pogodit magistralu što vodi do ovog velebnog zdanja, vidit studentsku službu, amfiteatre, učionice za praktične menadžere itd. Sve ti je to njemu prolazilo kroz glavu dok ga je Kamber vozio na koledž zvan Posušje.

I sad tek počinje prava pustolovina…..

Stade Kamber kod buffeta Tri konja i reče: « Tu ćeš se prijaviti. Tu je studentska služba!». Joe samo šuti….. Vozi Kamber dalje i dođe do jedne velike kuće kakvih je i u Houstonu malo i kaza: «Tu ti je komision, hoću reć posrednik Đemo Luđanović!»
Joe šuti i u sebi misli šta će mi komision –Luđanović, ajde dobro neka…».
Vozi on dalje kad dođoše do Mokrog Doca gdje Posušje više ne igra i Kamber reče:»Ovo ti je amfiteatar u kojem ćeš slušat predavanja, a zelenila ima na iljade kvadrata, sasvim dovoljno za iljadu eko – managera, pa naravno i za tebe.»

Kamber sav ponosit, ali malo ostade i začuđen tupim pogledom Joea.

Videć ga onako zabrinutog otvori špil političkih karata i nadoda:»Ajde, ajde bolan, veseli se, jer već nakon tri miseca moreš dobit ćage da si eko – manager. Moreš bit direktor Tvornice tračnih pila, vodovoda, moreš otvorit farmu junica, moreš svašta….. ma na kraju krajeva moreš bit i Sheriff!»
Joe promisli i zaključi:»Čuli čak i Sherriff, čuli čak i direktor, a ja hoću biti manager i to ekološki!»
I na to Kamber zaključi novopečenom Posušaku: «Ne brini, ja to svojom rukom pečatiram!»

P.S.
Dara i Rada – u slijedećim nastavcima čitajte kako je teklo managiranje našeg Joea na koledžu «Posušje» pored Oxforda! Budite strpljivi jer je tek od jučer upisni rok! I ne brinite, nema prijamnog ispita, a možete malo i zakasniti! Budite jednostavno bez brige, jer ovaj koledž i telefonom šalje ispitna pitanja, a Vi trebate samo doći ili doletjeti!