Danas se u dvorani Herceg Stjepana Kosače u Mostaru održava treći Sabor HDZ1990 na kojem će se birati novo rukovodstvo i novi članovi stranačkih tijela. Za novog odnosno starog predsjednika stranke sa sigurnošću se može reći bit će izabran dr. Božo Ljubić i najvjerojatnije da neće imati protukandidata, jer je Martinu Ragužu potpredsjedničko mjesto sasvim dovoljno.
Kao što se i očekivalo ovih je dana u HDZ1990 počelo pojedinačno napuštanje stranke od osoba koje su pod utjecajem dvogodišnje histerije o ujedinjenju s HDZ BiH Dragana Čovića, medijskog lamentiranja i političkog intrigantnog ophođenja sa Zagrebom, radili na nekorektnom cijepanju stranke s ciljem političkog povratka pod političku palicu kontroverznog Dragana Čovića.
Jučer je jedan moj prijatelj, pomalo zlurado, opleo po Ljubiću, malo opleo po Čoviću, obadvojicu stavio u neku stvar, a čin napuštanja stranke ocijenio s političkom profesionalnošću. U takvoj situaciji bitno je proniknuti, što će se dogoditi nakon ovog sabora, kakvu će poziciju imati HDZ 1990, kako će se ponašati HDZ BiH, kada napokon gubi alibi ujedinjenja za uništenje «protivnika», kakva je pozicija Ljubića i Čovića itd. Ali najvažnije je pitanje političke moći i kredibiliteta, osobne političke časti i političkog htijenja i znanja koje je potrebno upotrijebiti za očuvanje i probitak hrvatskih interesa u BiH.
Odlasci iz HDZ1990 su očekivani i organizirani su u skupnoj atmosferi, a događaju se pojedinačno sa ciljem realizacije u prvom redu osobnih interesa i pozicija u hrvatskoj politici u BiH. U protekle tri godine hrvatske interese je bolje branio HDZ1990, ali je imao problem nerazvijene stranačke infrastrukture i slabijeg financiranja stranke. Ljubić je «pogriješio» što je dozvolio intrige i manipulacije kojima se Čović vješto koristio namećući teoriju političkog jedinstva u BiH.
U stranci je Ljubić imao nekolicinu osoba koji su imali vezu s Zagrebom i koji su osobito preko Luke Bebića direktno plasirali željene informacije Ivi Sanaderu., dok su ovdašnji saborski zastupnici ostali bez hrabrosti izreći hrvatsku političku istinu u BiH. Važno je napomenuti da Čović nije bio utemeljitelj HDZBiH, a Ljubić jeste, da je Čović razjedinio hrvatski interes u BiH da bi sada težio ujedinjenju.
Ali isto tako da je Čović do sada pokazao puno bolje umijeće u političkim podvalama i da se nekada ne može spoznati što Čović želi postići u svom političkom djelovanju u BiH. Ljubić nakon ovog pročišćenja ima priliku za jednostavniji politički rad, stvoriti bolju klimu u stranci i definitivno osloboditi je nepotrebne potrošnje političkog angažmana na nevažne stvari.
Česta je zamjerka Ljubiću neprincipjelna koalicija s HSP ili Lijanovićima. S odmakom od 2-3 godine može se kazati da ona nije pogrešna. Da Lijanovići nemaju političku stranku, koju je na neki način opet stvorio Čović, nitko nikada ne bi postavio pitanje subvencija u prehrambenoj industriji, a ostale nesuglasice su sastavni dio političke igre i interesa.
U cijelom kolopletu zbivanja za mene je Ljubićev trenutačni pijedestal ipak uspjeh, jer je nezaobilazna politička osoba u svim razgovorima, i sada bez retrogradnih cijepanja u stranci ima priliku dovesti stranku u stabilan status. Pitanje općehrvatskog jedinstva na državnom nivou je neupitna stvar, ali na nižim nivoima je itekako potrebna demokratska raznolikost.
