Otišla je još jedna ljubuška legenda! Legenda koja je bila prisutna u našim životima, kao susjed, kao građanin, kao humanista koji je uvijek pomagao slabije od sebe i koji je uvijek imao rješenja za bilo kakve probleme. Svi smo rado bili u njegovom društvu. Dominirao je svojom neposrednošću, aktivnošću, radinošću.
Nakon II svjetskog rata formirane su zemljoradničke zadruge kao vid dogovorne i planske ekonomije. Iz zadruga nastale su otkupne stanice poljoprivrednih proizvoda koje su postale “spas” za poljoprivrednike naše komune. Otkupljivači u zadrugama i stanicama “Bojkušić”, Ante “Butarić”, Ante “Švabo”, Bariša… su otkupom poljoprivrednih proizvoda “davali” egzistenciju hiljadama “duša” naše “žlibine”. U tim odnosima i kupoprodajnim odnosima bilo je raznih situacija ali se nikada nije izgubila ljudskost i čovječnost, jer je trebalo zadovoljiti zakone tržišta: da roba bude kvalitetna i da poljoprivrednici budu zadovoljni. Bariša je u toj “nemogućoj misiji” bio maestralan na zadovoljstvo svih.
Izjutra je Bariša bio u Podveležju, na podne u Studencima, popodne u Veljacima … I tako iz dana u dan. Sa narodom! Legenda kaže da bi Bariša u Podveležje stogao u 04-05 sati. Svojim smijehom i šalama “probudio” bi čitavo selo Podveležje. Onda su domaćini govorili ”došao Bariša”, znajući da će Bariša otkupiti njihove viškove raznih roba. Tako su nastajala poznanstva i prijateljstva sa proizvođačima voća i povrća u čitavoj Hercegovini. Tako ljudi postaju “bogati” kada imaju ljude za prijatelje.
Bariša je čitav život proživio na “Plantaži”. Bio je iskreni komšija, jer su posjedi Žabljačana i Gožuljana graničila sa njegovim zemljišnim posjedima. Tokom vremena su izgrađeni prijateljski odnosi koji su ostali odlični sa svim Škegrama. Zato je odlazak Bariše i naš gubitak. Ako postoji utjeha njegovi nasljednici su slijedili “očev duh” i to nas sviju raduje.
Otišao je čovjek koji je živio sa našim roditeljima, sa nama i teško da ćemo u komšiluku više imati takvog susjeda. Zato i osjećamo tugu jer gubimo prijatelja.
Obitelji Bariše Škegre izražavamo iskrenu sućut!
“Čovjekov život je časak u vremenu, postojanje nestalno, opažanje slabo, tjelesna građa propadljiva, duša čigra, sudbina nejasna a slava neizvjesna” (Marko Aurelije-Misli)
