Priča koju ne znaju: Milorad, Haris i Dragan

Svako pedeset godina na ovim terenima pametan ušuti, budala progovori, a fukara se obogati..." govorio je Ivo Andrić. Taman tako. Kad bi smo analizirali Andrićeve riječi morali bi se malo osvrnuti oko sebe. Da, pametni ušute, a tko su ti pametni? Ako uzmemo u obzir opću naobrazbu, rekli bi smo da oni koji su stekli formalnu naobrazbu spadaju u kategoriju pametni: prosvjetni radnici, liječnici, inženjeri, diplomirani ovi ili oni. I oni uglavnom šute, čast izuzecima. Ima ih, ruku na srce, ali malo.

Ali u koju kategoriju staviti one koji zbore ali zbore dodvoravanjem, angažiranim suludim govorima se obraćaju masama u ime političkih partija. Slijepi poslušni govori ispred ogledala zamotani autističkim šalovima. E, u toj kategoriji je bilo previše i onih koji su pripadali časnom novinarskom zanimanju, ali to vam na kraju dođe isto kao da su šutjeli. I reklo bi se da i oni spadaju u tu kategoriju pametnih. Pa i jesu. Sjetih se njemačkog pastora Martina Niemollera čiji stihovi služe kao upozorenje, ali i vječito pitanje. Je li treba šutjeti pred najezdom fukare?

Pastor Martin je živio u vremenu dolaska Hitlera na vlast. Njemačka je živjela u strahu, ali i u masovnoj sreći koja se ogledala u poklicima masa. Ali ti poklici su bili neviđena šutnja nad zlom koje se spremalo, ali i vidjelo.

„Najprije su došli po komuniste - nisam se buno zbog toga, jer nisam bio komunist. Onda su došli po Židove - nisam se bunio zbog toga, jer nisam bio Židov. Onda su došli po katolike- nisam se bunio, jer sam bio protestant. Jednog dana su došli po sindikaliste – nisam se bunio ni zbog toga, jer nisam bio sindikalist. Eeee, onda su došli po mene, ali nije više bilo nikoga da se buni zbog toga, da se suprotstavi, da se buni, da progovori“,govorio je pastor Martin.

Osvrnite se oko sebe,vrtite se dok ne padnete u nesvijest. Vidjet će te žalosne i bolesne, ispaćene i izmučene ljude od autističkih govora političara.
Jednog dana kad nam se pamet malo pročisti od svi mogućih prljavština i nakupina prouzročenih bolesnim klicanjima još bolesnijim političarima i kad vidimo da smo živjeli u kolektivnim lažima, nećemo se sjetiti nikoga osim prijatelja koji su šutjeli.

I lijepo je biti budala u onom i ovom zlom vremenu, i čini mi se da bih bacio u nokaut onog ko bi me nazvao tim imenom, ali kad čovjek osjeti tu svoju budalu u sebi bude mu lakše. I nema tog novca kojim se može platiti kad budala progovara iz vas. Ah meraka, za budalu.

I da, fukare se obogate. I što na kraju bude sa tim njihovim bogatstvom. Vjerujte, potroše im ga kurve, a ostatak podjele fratrima da im se mole za oprost grijeha. A oni završe u nekom od kazamata ili se skrivaju u nekoj pripizdini u susjednim državama. Da moj Milorade Dodiku, Hrisu Silajdžiću i Dragane Čoviću. Pozdrav Anti Jelaviću.

Emil Karamatić [ neznase.ba ]