Izbori - bacanje prašine u oči

Političke stranke upravo kreiraju svoje izborne programe. Neke su ih već javnosti obznanile. Izuzev o ustavnom uređenju zemlje gotovo da nema razlike u onom što obećaju: razvoj demokracije, temeljene na višestranačju, tržišnu ekonomiju, dovršetak privatizacije, razvoj gospodarstva, temeljen na prirodnim resursima, socaijalno pravedna država, smanjenje javne potrošnje, borba protiv kriminala i korupcije, dovršetak reforme pravosuđa.

Pri kraju programa su i poglavanja o prosvjeti, kulturi, znanosti i obrazovanuju. Uz naravno obvezno zalaganje za sve nabrojano.

I to je to. Na to bi se birači trebali upecati. Genijalno ! Ako su to izborni programi. Onda izbora nemamo. Jer alternativa takvim izbornim programima su jednostranačje, diktatura, uništavanje gospodarstva, države socijalne nepravde, borbu za razvoj kriminala i korupcije, nekultura i zatucanost..

U totalitarnim sutavima, diktaturama nuditi demokraciju, tržišnu ekonomiju, privatizaciju ima smisla. No, u zemlji u kojoj su to odavna općeprihavaćene vrijednostima, ovakvo što može samo svjedočiti kako političke stranke, zapravo, izbornih programa nemaju. Ono što oni nazivaju tim imenom, može biti, eventualno, samo u preambulama tih programa.

A izborni programi trebali bi sadržavati precizno definiranje ciljeva, načine njihova ostvarenja, ljude s imenom i prezimenom i referencama, koji će te ciljeve realizirati, političke, koalicione partnere, i rokove ostvarenje programa. I tako iz svakog od područja; gospodarstva, socijale, pravosuđa, obrazovanja, zdravstva, i ono najvažnije, obavezu napuštanja vlasti, ukoliko se izborni program, u obećanom roku ne realiziraju.

U razvijenim zapadnim demokracijama biračima se ne može bacati prašina u oči time što kažete i kako se zalažete za razvoj gospodarstva, smanjenje nezaposlenosti, odnosno stvaranje uvijeta za novo zapošljavanje.. Morate reći za koliko postotaka namjeravaju smanjiti nezaposlenost, za koliko postotaka planirate povećati GDP. I kako će to postići. Smanjenjem poreza? Ili doprinosa? Smanjenjem poreza na dobit? Za koliko posto? Tko će im biti politički partneri s kojima planiraju ostvariti taj cilj i u kojem roku..

Kada primjerice predsjednik HDZ BiH Dragan Čović kaže kako njegova stranka zagovara teritorijalnu reorganizaciju BiH, koja bi se sastojala od četiri teritorijalne jedinice, od kojih bi jedna bila s hrvatskom većinom, kada predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić kaže kako se zalaže za federativnu BiH s više od dvije multietničke federalne jedinice, od kojih bi jedna bila s hrvatskom većinom, oni samo daju isprazna obećanja. Jer, ne kažu na koji način će realizirati te ideje, koje su to bošnjačke i srpske stranke koje će prihvatiti takav koncept. Kako će osigurati dvotrećinsku većinu u parlamentu BiH nužnu za izmjenu ustava i realizaciju tih ideja. Ni Čović ni Ljubić nisu se, niti će se obvezati da će se povući iz vlasti ako dođu na vlast, a u određenom roku ne ostvare obećano.. Daj Bože da griješim.

Ni Sulejman Tihić, niti Haris Silajdžić , osim zalaganja za državu ekonomskih regija biračima neće objasniti kako će, uz protivljenja većine hrvaskih stranaka i svih relevantnih stranaka iz RS u Parlamentu BiH osigurati dvotrećinsku većinu za prahvaćanje takvog koncepta uređenja BiH.

Milorad Dodik, također ne objašnjava svojim biračima, kako uz protivljenje Bošnjaka i Hrvata i međunarodne zajednice, namjerva odcjepiti RS.

Odgovorni političari ne bi trebali davati obećanja bez pokrića. Bilo bi politički puno korektnije da uz to za što se zalažu, kažu biračima, je li realno oživotvorenje tih ideja. No, odgovorni političari ne stanju u BiH. Daj Bože da se pokaže kako nisam u pravu.