Komunizam je i danas živ
Je li, druže, ti si iz onog mesta u kojem se rodio bombaš Miljenko Hrkać - uobičajeno je pitanje s kojim su autoritarni “oficiri” JNA u vojarnama dočekivali preplašene “guštere” s prostora Hercegovine. Spomenuta “oficirska verbalna dobrodošlica” nije služila tek kao sredstvo za lociranje novopridošlog golobradog vojnika. Imala je ona u sebi neku dijaboličnu, opasnu nit.
Po automatizmu, nekom nepisanom pravilu, upakiranom u formu bratstva i jedinstva, spomenuta rečenica iole pametnijem novaku bila je znak da će se “žigosani” kroz cijeli vojni rok nalaziti pod posebnim nadzorom svojih zapovjednika. S identičnom anatemom susretali su se Širokobriježani, Hercegovci u civilnim strukturama vlasti, pri upisu na fakultet, zapošljavanju, dobivanju putovnice...
Širok je tih godina bio dijapazon saboterskih radnji koje su komunističke vlasti izvlačile iz svojih birokratskih ladica, a koje su služile tome da zagorčaju život nekome iz kraja u kojem se rodio “beogradski bombaš”. Od njegova uhićenja 1969., strijeljanja 1978., pa sve do početaka eutanaziranja Jugoslavije 1989., ime Miljenka Hrkaća bilo je crvena krpa za kompletan komunistički aparat. Znali su crveni šefovi i njihovi operativci da zbog dva bombaška napada u Beogradu (kino “20. oktobar” 1968. i željeznički kolodvor 1971.) uhićuju, osuđuju i na kraju strijeljaju nevina čovjeka. Upravo zbog Hrkaćeve neivnosti trebali su u svojim ideološko-obavještajnim laboratorijima stalno uzgajati novu, još bolju vrstu propagandnih trikova, u kojima bi se naglasila njegova krivica, i to radi sanacije svojih propusta.
Dokle je išao takav propagandni rat, najbolje govori podatak da su slučaj Hrkać vješto uveli u školske udžbenike. Starija generacija naših čitatelja sigurno se sjeća slike beogradskoga kina i željezničkog kolodvora koji su, kao ilustracija, stajali u udžbenicima “obrane i zaštite”, skraćeno zvane “ONO i DSZ”. Premda je i tada šira hrvatska, pa i, kako mi nedavno reče kolega novinar-urednik beogradskih Večernjih novosti Marko Lopušina, srbijanska javnost znala da Hrkać nije kriv, trebalo je pune 42 godine da se u tu poluotvorenu kutiju sumnji, patnje i boli, zabije konačni čavao. Završni udarac ovih dana izveo je Žarko Odak, pripadnik emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE), tvrdnjom da je bombu u beogradsko kino za 3000 DEM postavio Nijemac Bernd Watzel, a ne ubijeni Miljenko Hrkać.
Zašto mu je trebalo 42 godine za ovo životno priznanje - pitanje je na koje u razgovoru za Večernjak nije dao precizan odgovor. I dok razloge za Odakovu šutnju prepuštamo moralistima, jedna druga činjenica u cijelom slučaju treba zabrinjavati hrvatsku javnost, a to je šutnja, indolentnost. Iako je komunizam prije 20 godina pokopan, u široj zajednici i danas živi njegov rezidualni mentalni sklop, satkan od iritirajuće pasivnosti, samodovoljnosti... Stalno igrajući na liniji manjeg otpora, nezamjeranja, osim obitelji nevino optuženog Hrkaća, još se nitko od predstavnika hrvatske vlasti nije sjetio da preko službenih struktura vlasti u Srbiji barem pokuša pokrenuti postupak njegove rehabilitacije.
Uostalom, ni njihov, a ni ugrađeni oportunizam u široj hrvatskoj zajednici i ne čudi kad još uvijek u strukturama vlasti sjede stari, komunistički kadrovi, a bivši suradnici UDBA-e u klupama državnog parlamenta opstruiraju ili se lažno zalažu za donošenje zakona o lustraciji.
Zato nam se i događa ono što francuski filozof Paul Ricoeur naziva “rad pamćenja“. Slučaj Hrkać može biti inicijalna kapisla za demitologizaciju komunističke prošlosti, kroz sfere života. Takav postupak je nužan, napisao je, prof. J. Ujević, za obnovu hrvatskog društva, jer upravo mitologizacija i mistifikacija, s održavanjem određenih predrasuda u javnosti, održavaju rezidualni komunistički mentalni sklop. Zbog nedostatka navedenog “rada pamćenja“ hrvatski će narod i dalje, možda, patiti od “viška povijesti“.














![ljubuski.info - Ljubuški Karneval - najveći potres ljubuške općine [najava] plakat](http://www.ljubuski.info/sites/default/files/imagecache/slika230x165/ljubuski_karneval_2012_001.jpg)




ZLO je velikosrbski tzv. komunizam
Branko Stojković
Utorak, 23 Lipanj 2009
PORUKE AVETI ZLOČINAČKE PROŠLOSTI
IZ ŠUME BREZOVICA POKRAJ SISKA
Antifašizam kao „med i mlijeko“
Dan antifašističke borbe obilježen je u šumi Brezovica pokraj Siska. Pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske. Na svečanosti su govorili predsjednik Stjepan Mesić, podpredsjednica vlade Jadranka Kosor, Josip Friščić, podpredsjednik Sabora RH, Marina Lovrić Merzel, županica Sisačko-moslavačke županije i Đuka Hrženjak. Položeni su vijenci kod Spomen-obilježja Prvom partizanskom odredu. U Brezovici je 22. lipnja 1941. godine, skupina sisačkih antifašista predvođena Vladom Janićem Capom osnovala prvu organizaciju i oružnu formaciju antifašističkih postrojbi od 70-tak dobrovoljaca, koji su se priklonili u Drugom svjetskom ratu Saveznicima u borbi protiv nacizma.
Nastavak i uskrsnuće i povratak na komunizam u Hrvatskoj
Mesić je slavodobitno uskliknuo: „Moramo obraniti povijesnu istinu.“ Između ostalog on je kazao: „Vodit ću svoj posljednji rat i vjerujem da ga neću izgubiti.“ Mesić se je obratio – drugovima i drugaricama i poručio im: „Vidjet ćemo se tu za godinu dana, ali neću doći kao predsjednik, već kao građanin. Šutljiva većina hrvatskih građana mi odobrava - to sve što činim, da nije tako ne bi dva puta pobijedio na izborima za predsjednika. Stjepan Mesić je odaslao poruku – da poziva sve na zajedničku borbu – tako je istakao – jer s tim pozivom smo jači.
Mesićeva zloupotreba vlasti
Hrvatski narod je izgubio svoj ponos i dostojanstvo. Ako predstavnički dom sabora RH, imenuje i nasljeđuje takve deklaracije ZAVNOH-a i proglašava to državnim praznikom 22. lipnja, komunističke zločine veliča i amnestira – u kojima su stradali mnogi Hrvati. Hrvatski narod je neprestano sučeljen s tom činjenicom i problemom, da se ne možemo riješiti komunističkih parazita i nitkova... Pitam: Kako se stvarno riješiti te pošasti? Tih tipičnih i bolesnih lažova. Kako preko ropstva i mraka? Mesić i dalje u ime Hrvata zabija nož u leđa Hrvatima. Sa svojim mega-izdajnicima i [ * filtrirano * ]ma.
Hrvati imaju pravo na svoju državu
Bivši komunisti s narodom vladaju silom. Oni su se sakrili iza hrvatskih simbola i domoljublja. No, dokaz je koliko je u Brezovici bilo nazočno ljudi. Dvjestotinjak starih nostalgičara, opet nam prodaju političke floskule. I dalje oni dobro žive na grbači naroda. Oni pokazuju što i dalje žele instalirati Hrvatima. Javno sad govore: „Mi smo sljedbenici antifašizma!“ Tu su se našli na „sotonističkom obredu“: Vesna Pusić (HNS), Radimir Čačić (HNS), Davorko Vidović (SDP), Zoran Milanović (SDP), Ivo Josipović (SDP) i dr. Međutim, to smo već mogli vidjeti (puno) puta i ranije, kako nam bivši komunisti i njihovi potomci „sole pamet“, i kroje budućnost i sudbinu...
Ljetni solsticij 22. lipnja, kao antifašistički blagdan u Republici Hrvatskoj
Hrvatska radio televizija (HRT), kao „komunistička mašinerija“ u izvornom prijenosu, označila je tekovine oslobodilačke borbe. Nije važno što u Brezovici nije bilo nikog, ali je važno to, što je Brezovica bila u svakom hrvatskom domu na TV-e ekranu. Tamo gdje se veličaju Tito i komunistički koljači. Hrvatski narod napaja se „lažnim propagandama“ i drži u pokornosti. I u podaničkom ropstvu, gdje ih se plaši nečim još gorim nego što imamo. Stjepan Mesić je na skupu veličao i hvalio kao svetca Josipa Broza Tita i komunističku partiju. On je kazao kako: istina je već zapisana u vječnim knjigama. Ja osobno takve knjige ne poznam, osim knjige Biblije, koja je cijela napisana kao ŠTIT, zaštita - koja je sušta suprotnost onome o čemu govori Mesić, koji je počinio mnoge zločine kao Vrhovni komandant JNA i predsjednik SFRJ-a. Tito za mene nije nikakva ikona, nego već perfidni prevarant i krvnik.
Komunističko vodstvo i njihovi potomci
U šumi Brezovica proslavljena je 68. godina osnivanja partizanskog odreda 22. lipnja 1941. godine i 64. godina pobjede nad antifašizmom. Kažu oni – čija borba je donijela mir i napredak i ulazak u sjeverno-atlanski savez, NATO. A prava istina je - u Hrvatskoj demokraciji narod živi u bijedi i tami, bez zaposlenja, gdje građani sve više i gore podnose politički režim. Branko Stojković želi rasvijetliti sa svih strana „hrvatsku političku scenu“ koja je izdajnička, profiterska, krivokletnička i nitkovska... Što ima gore od ovoga – oni ostvaruju svoje zajedničke interese, drže vlast i upravljaju hrvatskim narodom. Svakodnevno čujemo na TV-u kako se rugaju narodu. Sada se ovih dana osniva Centar za pomoć u prehrani, jer kažu; da su Hrvati debeli narod.
Poslije Tita imamo Mesića za maršala
Dok u ovoj zemlji gotovo nitko ništa ne stvara i ne radi, slave se neki izmišljeni blagdani. Tako se u ovome mjesecu lipnju slave tri državna blagdana. Hrvatska država je zadužena s 42 milijarde eura. Odjeknula je i himna iz šume Brezovica: „Šume, šume, najveća vam hvala!“ Svečano postrojavanje Hrvatske vojske bit će 25. lipnja 2009., na Trgu ban Josipa Jelačića u 11,00 sati. Danas (22.06.2009.) je premijer vlade Ivo Sanader otputovao u službeni posjet Crnoj Gori, gdje će se sastati s Milom Đukanovićem. Gledajući sad grad Bjelovar oko 15.00 sati, nikoga od ljudi nema na ulici. Nego ljudi sjede utučeni svatko sa svojim problemima u kući, a ni proslava borbe se nigdje ne čuje.
Zašto Hrvati to sve trpe?
Valjda će doći vrijeme i kraj svih tih laži, koje mi Hrvati slušamo i gledamo 64 godine. Danas je šuma Brezovica na svim udarnim vijestima u Hrvatskoj. To je izgleda najbitnije i ništa drugo. Još jednom u toku dana desilo se je ismijavanje Hrvata – bila je na HRT-u reklama: „Kupujmo u Konzumu i konzumirajmo hrvatsko!“ U toj reklami su sudjelovali Oliver Mlakar i Mišo Kovač. Svi znamo da je u „Konzumu“ Ivice Todorića je 80-tak posto proizvoda iz uvoza. Dok je na istom programu televizije u TV-e kalendaru kazano, kako su na današnji dan – kršćanske snage kod Siska pobijedile Turke. Kad se govori u šumi Brezovica da je Stjepan Mesić čovjek - koji nikada nije zatajio svoj svjetonazor antifašiste. Postoje još i danas snimci iz 1991. godine, kad Stjepan Mesić je pjevao ustaške pjesme. S tim pjesmama i tom prijevarama došao je na vlast u Hrvatskoj.
Dodaj komentar