Kako do kandidata u dva koraka

Izgubi se čovjek u ovoj inflaciji mesija i svetaca pred ove izbore. Očigledno, evolucijska i bilo koja druga selekcija ne donosi plodove. Mora li baš biti tako, makar kad je Predsjedništvo u pitanju?

Ne mora! Stvar je jedino u tome postoji li volja za to. Svi kandidati redom izjavljuju da su spremni za diskusiju oko imenovanja zajedničkog kandidata, ali kad se svjetla ugase, mole Boga da se to ne dogodi. Svi su za, ali da svaki od njih bude taj jedinstveni kandidat.

Inflacija braato

Ne radi se samo o inflaciji kandidata na listama koji su, crvenim slovima u kalendaru ispisanog imena, eto pred izbore sišli među nas raju da nas svjetuju, poduče i usmjere na pravi put. Proporcionalno s njom, sudjelujemo, ili bolje rečeno, žrtve smo i inflacije dežurnih dušebrižnika, opinionista i inih koji imaju a priori mišljenje o svemu. Kako to obično biva, u oba slučaja najveću cijenu plaća kvaliteta.

Inflacija ljubavnica, rodijaka, neo-staljinista, kumova i sl. na listama za izbore potopi onu kvalitetnu manjinu. Brate, da smo najgori narod na svijetu ne može biti da su svi kandidati na listama đavli i da se baš nema ispred koga staviti križić. Jednostavno, ova prljava većina zamuti vodu i oni dobri se ne vide.

Jednako tako događa se i kod „dušebrižnika" ili ti političkih opinionista. Od silnih Kukića, napušenih pratara iz Bosne i PR plaćenika koji, tobože daju objektivna mišljenja (vidi Zorana Tomića i sl.), šira javnost jedva čuje primjerice za inicijative komisije Iustitia et Pax biskupskih konferencija Hrvatske i BiH, kao i za inicijativu udruge građana „Istina" na čelu sa g. Ninom Raspudićem. Dapače, ako se stekne dojam da bi javnost mogla nešto i načuti, eto onih PR plaćenika, Kukića i napušenih pratara koji dignu glas da oni budu glasniji.

Čim netko govori drugačije od plaćeničke većine, odmah je ili Čovićevac ili Ljubićevac, ovisno o interpretaciji. Tako su biskupe okarakterizirali kao devedesetkaše, jer su 2006., navodno, podržali podjelu Saveza komunista, pardon, HDZ BiH; a ovi drugi su okarakterizirali, iz samo njima znanih razloga, Raspudića i ekipu kao Čovićevce.

I tako u krug. Vrtimo se, vrtimo, smatrajući da je sve to nekontrolirano, i vrteći se prolazi vrijeme, doći će izbori i što će biti onda? Kao i obično, nemamo plana B. Čisti reakcionizam, koji nas prati od 1990. Da ne bude da širimo defetizam, evo na stol par prijedloga kako selektirati silne kandidate, makar one za člana Predsjedništva.

Predizbori?

Još 2007. proslijedili smo u javnost ideju „hrvatskih predizbora". Nismo niti očekivali da će itko imati hrabrosti makar govoriti o tome, kamoli pokrenuti inicijativu da to sprovede u djelo. No, vidjeli smo što nam je nedostatak te i sličnih inicijativa donio nakon 2008. Od svih, izdvojiti ćemo dvije: Mostar više od godinu dana nije imao gradonačelnika, lopuže iz Lijanovića stranke su došli na vlast. Nakon ovih općih izbora, šteta bi mogla biti puno veća, da ne kažem, ireverzibilna.

A stvar je jednostavna: stavimo na papir imena kandidata i hajdemo organizirati hrvatske predizbore po općinama gdje su Hrvati većina. Rezultati tih izbora će biti naš izbor i odabir na onim općim.

Druga opcija je logistički izvedivija, ali manje demokratska.

Stručna izborna komisija?

Hajdemo sačiniti svojevrsnu „izbornu stručnu komisiju" sačinjenu od intelektualaca koji stoje i stavili su svoje potpise na inicijativu udruge „Istina", predstavnika komisije Iustitia et pax, te neovisne predstavnike medija, ali iz Hrvatske. Neka ih bude koliko god, što više to bolje, dogovore tajna pitanja kandidatima i organizira se sučeljavanje Raguža, Krišto i Lijanovića.

Tim potezom zadovoljit će se više kriterija za olakšavanje odabira za izbore: vidjet ćemo koliko je Raguž spreman suočiti se sa konkretnim, ranije ne dogovorenim, pitanjima i kada mu se neće dopustiti demagoško okolokole laprdanje.

Vidjet ćemo da li uopće i kako priča Krišto (naravno, Draganu Čoviću pristup onemogućiti, da se ne bi dogodilo kao pri otvaranju one nekakve akademije u Mostaru kad je Čovke novinaru, kojem Krišto nije znala dati odgovor, rekao „ono što gđa Krišto želi reći je da..."). U konačnici, javnost će vidjeti koliko je Džerko intelektualno ograničena osoba i koliko je zalutao u politiku, isključivo iz (poticajnih Laughing) interesa. Eh, kad bi se ovo moglo organizirati što prije kako bi bili pošteđeni ovih silnih objava tipa „Krišto se sastala sa ovim...otvorila ono....primila ga....";

Kukavice i politički poeni?

Sumnjamo da će itko od kandidata imati hrabrosti staviti svoju kandidaturu na kocku na ovaj način. U slučaju Raguža i Krišto, sumnje su više nego opravdane, jer se sve glasnije šuška o odustajanju jednog od kandidata, vjerojatno Krišto. U slučaju Džerke, on ionako ne bi skontao o čemu se radi i što mu se predlaže. Moralo bi se čekati jedno desetak dana da mu „savjetnici" nacrtaju i pojasne što se traži od njega.

Evo mi sa supersajta se odričemo (ne sotone) autorskih prava na ideju. Neka netko od trojice što prate supersajt slobodno proslijedi ideju kao svoju, dobije političke poene na račun toga (ciljamo na HSP, oni su maheri u kićenju tuđim perjem) i jednostavno organiziraju jedno takvo sučeljavanje, recimo u Kosači: dolje u gledalištu njih stotinjak iz „stručnog izbornog povjerenstva" na čelu sa glasnogovornikom, recimo Ninom Raspudićem, a na sceni Džerko, Martin i Borjana. Sučeljavanje - kako to rade recimo u Americi ili Italiji. I na kraju neka komisija glasuje i odluči, a kandidati neka imaju hrabrosti prihvatiti izbor. Možda da potpišu nekakav ugovor ranije.

Na kraju, možda su obe ideje selektiranja kandidata za neku stvar, ali u nedostatku ikakvih drugih...