Treba li Hrvatima u BiH politički geto?

Politika nije satkana od puno moralnih vrednota. Njome upravljaju zakoni novca, koji daju moć pojedincima da manipuliraju društvom, kao i poretkom koji ga čini. Iako izjave Kosorice na proslavi 20. obljetnice, neČovićeva HDZ-a, nisu bile decidirane, mora se priznati da ona daje veću potporu Draganu Čoviću nego Boži Ljubiću.

Gledajući moralno ne samo spram predsjednika HDZ1990 Bože Ljubića i njegove stranke, ova nedecidirana potpora je nekorektna spram cijelog hrvatskog puka u BiH.

Hrvati u BiH nikada ne mogu biti ovisni o samo jednoj svojoj narodnoj stranci, jer je politika vodećih ljudi, a osobito Dragana Čovića, rastočila sve hrvatsko u BiH, dovodeći Hrvate na rub državne marginalnosti. Ovo je prava definicija statusa Hrvata u BiH, a obrazlagati pojedinosti je nepotrebno, jer to i svaki priučeni Hrvat u BiH zna.

No, zašto je Jadranka morala smoći snage da izgovori blagonaklone riječi prema čovjeku koji je hrvatski interes u BiH izrelativizirao do krajnjih granica?

Jadrankina gola istina nedecidirane potpore leži samo u moći novca koji se godinama upravo za vrijeme Dragana Čovića, prelijevao u blagajnu HDZ-a Hrvatske.

Ovakva situacija je za Hrvate u BiH pogubna. I to je gola istina koja definira hrvatsku politiku u BiH i hrvatsku politiku prema Hrvatima u BiH.

Poražavajuća je činjenica da se hrvatska premijerka u Hrvatskoj bori za pravnu državu, bori se protiv korupcije, bori se protiv sindikata, smanjuje plaću radnicima stežući budžetski remen, a u BiH gdje među Hrvatima nema sindikalnih prosvjeda, podržava korupcionaštvo i nepravnu državu koji su iznikli iz krila HDZ BiH na čelu s Draganom Čovićem.

HDZ Hrvatske, objektivno gledano je pred porazom na slijedećim izborima u Hrvatskoj, a ova potpora jednom HDZ-u u BiH nema jačinu koja bi mogla Čoviću donijeti pobjedu na slijedećim općim izborima. Zašto? Pa zato što među Hrvatima u BiH nema više plebiscitarnog izjašnjavanja, već su demokratski pomaci i među njima vidljivi.

Neka nova teza „Povratak Tuđmanu“ je klasična glupost iz dva razloga. Vratiti se na njegovu programsku opciju spram BiH je blasfemija, zbog vremenske distance koja je detuđmanizirala hrvatsku politiku djelovanjem međunarodne zajednice, te podatnih i u svakom pogledu korumpiranih Hrvata na čelu s perjanicom Draganom Čovićem, koji su se povijali na vjetru kako je tko želio.

Ova nedecidirana potpora je izraz zahvale za dosadašnju izdašnu novčanu potporu poduzeća i institucija u BiH na čijem su čelu bili upravljali ili upravljaju Hrvati, upravo HDZ-u Hrvatske.
Tako je Jadrankina kampanja u utrci s Mesićem financirana iz hrvatskog poduzeća u Hercegovini, i tu je utrku Jadranka Kosor i HDZ Hrvatske izgubio.

Jednom rečenicom vratimo se i na drugu stranku s predznakom HDZ 1990. Može se postaviti pitanje – je li vodstvo ove stranke moglo bolje lobirati u Zagrebu, usprkos činjenici da su glavni novčani pomagači u Čovićevu toru?