Ljubićevo nepriznavanje stvarnosti

Kada izgubite izbore, predsjednik stranke čestita pobjedniku, priznaje poraz i već u noći proglašenja izbornih rezultata kaže kako su birači odlučili povjerenje dati protivničkoj stranci Najavljuje odlazak u oporbu i obečava kako će do sljedećih izbora biti čvrst kritičar vlasti. Podnosi ostavku, saziva izvanredni stranački sabor ili kongres.

Tako je to u normalnim demokracijama. I kad se izgubi s 1 posto razlike, nikom od izbornihh gubitnika ne pada na pamet izjavljivati kako ima legitimitet 49 posto birača. No, Bosna i Hercegovina preciznije lideri stranaka gubitnica, još žive u predpolitičkom vremenu. Jer kako drugačije objasniti da Jerko Lijanović čija je stranaka osvojila ili kupila 20.000 glasova, odvali kako je "očito da su birači u Bosni i Hercegovini prepoznali program Narodne stranke Radom za boljitak, te da je sada na novoizabranom Predsjedništvu BiH da imenuje (njegova brata) Mladena Ivankovića Lijanovića za premijera BiH", da predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić ustvrdi kako je hrvatska koalicija dobila "legitimitet 30 posto hrvatskih birača", da se izviještači javnih emitera javljaju izravno iz izbornog stožera LDS-a, i BPS, gdje je vladala "euforična atmosfera".

Istina u BiH, postoje tri nacionalna korpusa, pa se ne može govoriti o jednom pobjedniku, već o pobjedničkim stranakama unutar hrvatskog, bošnjačkog i srpskog korpusa. A to opet ne mogu biti sve stranke, već one koje su osvojile najviše glasova svakog od tri naroda. Loša osobina stranačkih lidera u BiH je ne čestitati pobjedniku i ne priznati poraz, a još gora tvrditi da je jedan mandat, četiri godine, premalo da narod prepozna "ideale i vrednote" neke politike, čiji su rezultati tako vidljivi i potpuno apolitičnim ljudima.

HDZ 1990. nastao je kao izraz hrvatskog otpora Čovićevom potpisu na travanjske amandmane, kojima bi dvoentitetska BiH bila zacimentirana "demokratskim ustavom" a Hrvati nestali kao politički subjekt. Taj otpor bio je podržan od Crkve i službenog Zagreba. Boži Ljubiću naknadno je ponuđeno da bude na čelu "alternative Čoviću", kojeg se sumnjičilo da pod teretom sudskih proseca prodaje hrvatske nacionalne interese kako bi sačuvao vlastitu kožu". Ljubić i "Devedesetka" obećavali su vjerodostojnu hrvatsku politiku, borbu protiv kriminala i korupcije, služenje narodu.

A onda je liječnik Ljubić ostavio tek formiranu stranku i prihvatio se mjesta ministra prometa i veza BiH, prihvatio nemoralnu ponudu Lijanovića da za dolazak na vlast u Zapadnohercegovačkoj županiji, jednoj obitelji da više od 5 milijuna maraka proračunskog novca. Za četiri godina politika "ideala i vrednota" nije uspijela spasiti Hercegovačku televiziju niti Hrvatsko narodno kazalište, a Ljubićev premijer, koji nije bio u stanju promjeniti ni šefa svog ureda, naslijeđenog od bivše vlasti, biva nagrađen mjestom nositelja liste za Federalni parlament.

Ljubićeva borba za zaštitu nacionalnih interesa manifestirala se i na pitanja ustavnih promjena u Hrvatskoj, kojima su Hrvatima u BiH oduzeta prava glasa. Za razliku od Čovića koji je stav "piškiću kakiću" platio, gubitkom vjerodostojnosti, što je kompenzirao podrškom premijerke Kosor, Ljubić je stavom "piškiću, kakiću, piškiću" izgubio i vjerodostojnost i Jacinu podršku.

Ljubić je i nakon ovih izbora pokazao "dosljednost", kao i nakon lokalnih izbora 2008, kada je "kuvertirao ostavku", koju će aktivirati ako njegova stranka ne bude najjača hrvatska stranaka nakon tih izbora. Nakon poraza na lokalnim izborima, nije se povukao s čela stranke, a povlačenje ni sada nije ni nagovjestio, iako je najavio "pobjedu Hrvatske koalicije od Drvara do Neuma".

Neće, a i zašto bi kad ne vidi da je izgubio izbore. Dopredsjednk njegove stranke Damir Ljubić izjavio je danas na press konferenciji kako "izborni rezultat Koalicije, nije plod zavjere, već aktivnosti te koalicije". I u samoj "Devedesetki" priznaju da je "izborni inženjering mogao promjeniti izborni rezultat Koalicije u odnosu na HDZ BiH za "10 do 15 posto". Dakle sve i da je HDZ BiH, svojim političkim suparnicima ukrao 15 posto glasova, svejedno bi "Kolacija uvjerljivo izgubila izbore".

Jedan od kolega danas mi reče kako HDZ BiH nije pobjedio HDZ 1990- HSP, već su Jurišić i Ljubić pobjedili sami sebe.

No, ni jedan ni drugi to ne priznaju. I to je ključni problem. Priznavanje poraza, naime znači poštivanje volje birača, umjesto vjerovanja da je "narod glup". Spremnost suočavanja s pogreškama i častan odlazak u oporbu, podnošenje ostavke, nakon izbornog poraza, nije samo stvar političke kulture, prihvaćanja demokratskih pravila, pristojnosti, pa ako hoćete i kućnog odgoja, već omogućavanje stranci da prođe katarzu, kadrovki se osvježi, pogreške ispravi i na politici dosljedne kritike loših poteza vlasti ozdravi, te pokuša s novim ljudima povratiti povjerenje birača do sljedećih izbora.

Obrnuto, neprinavanja poraza, ustrajavanje u priči kako narodu treba više od četiri godine da progleda , i prihvaćanja mogućnosti koaliranja, ulaska u vlast bez legitimiteta, guranje je stranke u ponor. Ukoliko želi spasiti"Devedesetku" Ljubić treba otići s čela stranke. Čini se kako je on profil političara koji to nije spreman sam učiniti, a u njegovoj stranci još se nitko nije odvažio da mu to kaže.