Više od polovice poduzeća u ZHŽ-u čeka na privatizaciju

Novi direktor Agencije za privatizaciju Zapadnohercegovačke županije Ante Markić, koji je početkom prošlog mjeseca imenovan na tu dužnost, kaže da u toj županiji privatizaciju čeka još oko četrdesetak poduzeća.

U razgovoru za Dnevni list, Markić govori i o privatizaciji ljubuških poduzeća: Vodoprivrede, Sokola i hotela Bigeste za koje bi u skoro vrijeme trebali biti raspisani natječaji. Za Trgocoop navodi da je privatiziran javnim upisom dionica, dok o neuspješnim pokušajima privatizacija ljubuške Tkaonice i FAMOS-TDV nije bilo riječi.

''Sve to nalaže da se u proces privatizacije aktivno uključe sve institucije kojih se ovaj proces dotiče, što će osigurati da se u najkraćem mogućem roku provede postupak prodaje poduzeća te da se u funkciju stave poduzeća kod kojih je to moguće uraditi'', kaže Markić

Koliko poduzeća agencija ima u svojoj nadležnosti?

U nadležnosti agencije se nalaze ukupno šezdeset i dva poduzeća. Od toga je četrdeset i devet poduzeća iz proizvodnog i uslužnog sektora (komercijalni sektor), a ostalo su tri radiopostaje, četiri veterinarske stanice i šest poduzeća iz javno-komunalnog sektora.

Koliko poduzeća je dosad privatizirano?

Postupak privatizacije potpuno je završen za devetnaest poduzeća iz komercijalnog sektora. Neka od njih su Kons d.o.o. Ljubuški, Putovi d.o.o Grude, Feal d.o.o Široki Brijeg, Metalac d.o.o Široki Brijeg, Poduzeće za ugostiteljstvo i turizam d.o.o Posušje itd. Od tih devetnaest, tri su privatizirana javnim upisom dionica. To su Trgocoop, Monty i Timal. Postupak privatizacije ovih poduzeća je proveden i završen u razdoblju od 2000. do 2004., osim poduzeća Leda d.o.o Široki Brijeg, koji je završen 2007. Kao najbolji primjer svakako bih naveo privatizaciju poduzeća Feal d.o.o Široki Brijeg.

Kako teče privatizacija ostalih poduzeća?

Može se reći da je u zadnje tri godine došlo do skoro potpunog zastoja privatizacije u našoj županiji. U tijeku je provedba postupka privatizacije kod sedam poduzeća gdje agencija prati izvršenje obveza kupaca prema ugovorima o kupoprodaji. Postupak privatizacije proveden je za 42 posto poduzeća iz nadležnosti agencije. Znači, za privatizaciju je ostalo 58 posto od ukupnog broja poduzeća, od čega na komercijalni sektor otpada 37 post (23 poduzeća).

Više od polovice poduzeća još nije privatizirano. Što će se raditi po tom pitanju?

Činjenica da 58 posto od ukupnog broja poduzeća treba tek privatizirati, a imajući u vidu da je prošlo deset godina od početka privatizacije, pokazuje koliko je složeno i ozbiljno stanje privatizacije u našoj županiji. Sve ovo nalaže da se u proces aktivno uključe sve institucije kojih se ovaj proces dotiče, da se u najkraćem mogućem roku provede postupak prodaje poduzeća i da se stavi u funkciju ono što je moguće. Za poduzeća za koja ne bude moguće pronaći kupce ostaje mogućnost metode prodaje imovine ili postupak stečaja.

Za koja bi se poduzeća u nekom skorom roku mogla očekivati privatizacija?

Ovdje se radi o poduzećima koja su godinama neaktivna u smislu obavljanja djelatnosti, opterećena različitim obvezama, ostala bez proizvodnih programa, menadžmenta i nekadašnjeg tržišta. Dakle, radi se manje-više o propalim poduzećima za koje je potrebno iznaći neko rješenje kroz proces privatizacije, ali i riješiti obveze prema bivšim zaposlenicima tih poduzeća. Možda se može reći da su zdravija ona poduzeća za koja postoji neki interes potencijalnih kupaca. Njihova privatizacija ovisit će o brzini njihove pripreme za prodaju, što je zadatak uprave i nadzornog odbora poduzeća. Tek kad se pripremi sva potrebna dokumentacija, agencija obavlja svoj dio posla oko pripreme javnog poziva za prodaju i same prodaje poduzeća. Sadašnja Vlada ZHŽ-a prepoznala je ozbiljnost problema privatizacije, te je pokrenula uprave u poduzećima da se žurno izrade početne bilance stanja i programi privatizacije. Možemo reći da imamo nekoliko poduzeća za koja se u roku od mjesec dana ili dva može očekivati njihova privatizacija, a istaknuo bih Polivinil Posušje, Vodoprivreda Ljubuški i Soko VIL Ljubuški.

Što je s provedbom male privatizacije?

Prodaja dijelova ili imovine poduzeća predstavlja prodaju u tzv. maloj privatizaciji i u pravilu je to prihod poduzeća. Agencija je još 1998. napravila registar predmeta male privatizacije, te je tako dana mogućnost da se trgovačka poduzeća prodaju po dijelovima. Rok za provedbu male privatizacije otvoren je do 2010. Postoji interes za kupnju poslovnih prostora i u tijeku je priprema za prodaju nekih dijelova trgovačkih poduzeća, a to su OTP Lištica Š.B., Trgopromet Posušje i Bekija Grude. Na javnoj dražbi su prije nekoliko dana prodana i dva poslovna prostora poduzeća OTP Lištica. Prihod od prodaje ovih prostora namijenjen je za izmirenje obveza prema fondu MIO za bivše zaposlenike poduzeća.

Postoje li ozbiljne ponude za kupnju poduzeća koja još nisu privatizirana?

Postoji iskazani interes za kupnju nekih poduzeća i kod njih su angažirane revizorske kuće da se žurno izradi početna bilanca ili korigira postojeća kako bi poduzeća bila spremna za prodaju. To su Vodoprivreda Ljubuški, Polivinil Posušje, UTTP Bigeste Ljubuški, Soko VIL Ljubuški, Rudnici boksita Posušje i Rudnici boksita Široki Brijeg. Prva dva poduzeća imaju izrađene početne bilance, te postoji mogućnost da javni poziv za prodaju bude objavljen već sljedeći mjesec. Za hotel Bigeste postoji interes nekoliko potencijalnih kupaca, a zbog složenosti pripreme dokumentacije, realno je očekivati da će javni poziv biti raspisan do kraja godine. Isto tako, imamo iskazan interes za kupnju Rudnika boksita Posušje i Široki Brijeg, ali će njihova priprema za privatizaciju i prodaja ovisiti o brzini rješavanja pitanja koncesije na nalazištima rude.

Što je s privatizacijom veterinarskih stanica, radiopostaja i komunalnih poduzeća?

Rok za privatizaciju poduzeća iz veterinarske djelatnosti predviđeni je u roku od dvije godine. Do ovog trenutka još nisu počele aktivnosti na privatizaciji poduzeća iz oblasti medija i javno-komunalnog sektora jer ona zahtijevaju poseban pristup u pripremi i privatizaciji, o čemu se očekuje adekvatna zakonska regulativa, kao i upute i stav federalnih tijela vlasti. Zbog složenosti i problema oko utvrđivanja tzv. javnog dobra i vodnog dobra, smatram da s privatizacijom komunalnog sektora ne treba žuriti te da tu treba biti vrlo oprezan.