Država za pračovjeka

Državno poduzeće, Elektroprivreda BiH, podignulo je cijenu električne energije. Zašto? Ne mogu, kažu, opstati po ovim cijenama. Iako znamo da su plaće u Elektroprivredi takve da portir zna naplatiti više od sveučilišnog profesora. Portirski posao je častan, ali što je suviše – suviše je. A i nedavno gledam o dobiti EP većoj od 50,000.000 KM. I uz sve to, država uvjerava ljude da ostali proizvodi neće lančano poskupjeti, kao da cijena struje ne čini dio cijene svih ostalih proizvoda i usluga, od hrane do transporta, od stanovanja do obrazovanja. Ljudi, navikli na to da ih država kinji i pritišće nametima i otimačinama sličnim onim feudalnim iz turskog doba, šute. Organizirati se ne mogu, podijeljeni su socijalno, ideološki i nacionalno. Svjesni da se svaki oblik samoorganiziranja debelo iskoristi u osobne svrhe organizatora, ne pada im na pamet da iziđu na ulicu ili pred Elektroprivredu i zatraže da se državna omča malo popusti s njihovih vratova.

A država, znajući ili osjećajući to svojom ogromnom administrativnom zadriglom tjelesinom, ne obraća pozornost na to. A i zašto bi? U društvu s neriješenim nacionalnim pitanjem, barem dok se to pitanje ne riješi, može se sve. Može se gomilati i drljati državni aparat, trošiti novac na sve i svašta, bez odgovornosti. Ministarstvo vanjskih poslova je, pod i uz ministra Svena Alkalaja, potrošilo više od 30 milijuna KM od početka godine. Ne samo da se nema rezultata te investicije, nego se ne zna ni kako je taj novac utrošen. Plaćeni javni radovi se ne realiziraju. Ceste po Bosni čekaju neke bolje dane za Bosnu. Hercegovina, istočna, zapadna, Mostar, Konjic i Jablanica, svjesna je državne sljepoće i nepotizma, nerada i nedosljednosti, uživanja u općoj nemoći i nedostatku volje da se država ili entitet okrene onima zbog kojih postoji, zbog naroda i građana.

Za vrijeme postojanja "Države za čovjeka" po mjeri socijalista (SDP), nacional-socijalista (HSP) i (p)oduzetnika (Radom za boljitak), Bosna i Hercegovina je pala na razinu Kosova. Dakle, država je pala na razinu nečega što još uvijek nije država. S tim što je Kosovo u izvjesnoj prednosti, zbog riješenog nacionalnog pitanja. S pozicije države, Narodna stranka Radom za boljitak i dalje može ne plaćati radnike. Jer, država to može, hoće, čini. Da, kažu da ne mogu preko noći ispraviti pogreške proteklih garnitura vlasti. Ali, zašto su se onda borili za vlast ako nisu u stanju nešto promijeniti nabolje? Zašto smo onda pod njima stali rame uz rame s Kosovom? Zašto ne promijeniti slogan za iduće izbore? Zašto ne napisati na plakatu "Država za Albanca"? Albanija nas je "prešišala" dok smo slušali o zločestim nacionalistima i glupim narodima koji ne znaju sebi izabrati prave vođe. Slogan se ostvario, na neki način. Postao je "Čovjek za državu". Jer, država je, izgleda, jako zainteresirana za to da nadraste svoje građane, da postanu nebitni, da nadrastu i narode – da postanu građani i tako nebitni (sami, sitni, pojedinačni) još bolje posluže državi.

U prapovijesnom društvu, najjači je vladao. On je bio "država". Oni koji ne bi slušali, dobili bi močugom po glavi. Zato su, valjda, pronađene lubanje naših predaka bivale pune ulubljenja i loše sraslih napuklina. Država, kao i onda, prije prademokracije, djeluje u jednom smjeru. Ako rob Božji Veselin ne plati kaznu za pogrešno parkiranje, pješak je, ne može registrirati kola. Ako tvrtka pri preuzimanju robe, bez obzira hoće li je prodati ili ne, ne plati PDV – ode "pod led". Ako poslodavac misli legalno zaposliti nekoga, mora državi platiti skoro koliko i zaposlenom. Inače, močuga će proraditi. Državi ne pada na pamet spriječiti uvoz krumpira i šećera, koji se u ovoj državi mora bacati jer se ne može prodati. A kad država treba učiniti nešto za nas, e to je već teže. Državni i županijski, općinski (čitaj – državni) sud će stati na stranu jačeg (vidi slučaj OMV – Gatalo). Država će kazniti radnika i poslodavca ako je radnik neprijavljen. S druge strane, država ne ispunjava propisane obveze, ne uplaćuje doprinose radnicima poduzeća u državnom vlasništvu. Država čak i novozaposlenima u državnim službama svakih šest mjeseci tura pod nos ugovore o djelu, da ih ne bi morala za stalno zaposliti. Država, dakle, djeluje u jednom smjeru, isključivo i jedino – prema sebi samoj.

Takozvana siva zona nastaje tada kad država djeluje "prema sebi" a ne prema bazi (građanima i narodima), kad nije servis građana i naroda nego sama sebi cilj. Tada nastaje ilegalno tržište rada, ono što zovu sivom ekonomijom. Tada nastaju i paralelne gospodarske (uskoro i političke, nap. a.) institucije, usporedne registar-blagajne i šverc - prekogranični i interni, falsificirano knjigovodstvo i ostalo. Ako se enorman porez ne može platiti, utajit će se. Ako se radnik zaposli, radit će ilegalno, baš kao i svugdje gdje država postoji samo zbog sebe. Ima malverzacija i u uređenim zemljama, ali se to dugoročno ne isplati – ljude država ne udara svako malo močugom po glavi pa je ljudi i poštuju, služi im. U međuvremenu, u državi za pračovjeka, neki neće moći platiti struju pa ćemo biti korak bliže našim korijenima. Kosovo je samo stupanj ka kretanju našeg društva plemenskom ustroju, i uz daljnju asistenciju "Države za pračovjeka", ka kamenom dobu. Znate, to je, po međunarodnom rejtingu i standardima, čak ispod Kosova.