Svakodnevno bombardiranje neistinama i poluinformacijama dovodi do toga da ljudi ni očemu ne razmišljaju. Ne zna se tko su gori, oni koji ih plasiraju, ili oni koji na iste ne reagiraju.
Nedavno je netko citirao isječak iz eseja Noama Chomsky "Proizvodnja pristanka", u kojem Chomsky govori kako je "prvi korak u manipulaciji javnog mnijenja bombardiranje javnosti nebitnim informacijama, kako ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja o okruženju". U kasnijim razradama ove teorije Chomsky je stvorio definiciju tzv. spin doktora, tj. onih koji selektivnim, često i poluistinitim izjavama (najčešće "neslužbenim") nastoje manipulirati javnošću. Ono što je neophodno kod ovakvog vida komuniciranja jest da informacije/izjave moraju imati dodirnih točaka s istinom, oko kojih se stvori manipulativni kontekst, kojim tih par dodirnih točaka služi za potkrjepljivanje vjerodostojnosti. Narodski rečeno, ovakve izjave se zovu šupljaci.
Skupina nesposobnjakovića koji sebe nazivaju federalnom vladom cijeli period svog djelovanja su posvetili isključivo prodajom šupljaka. Da ni to ne znaju kako treba, dokazuju ponajbolje izjave oko ujedinjenja dvaju telekom operatera koji su u većinski državnom vlasništvu. Kaže Nikšić i onaj nekakav ministar prometa da bi to bilo najbolje rješenje, ali eto, nije još vrijeme za to, politika ne da, dokazujući da oni apsolutno pojma nemaju o čemu govore.
Naime, eventualno ujedinjavanje BH Telekoma i HT-a Mostar, budući da bi ta eventualna ujedinjena tvrtka imala preko 60% tržišnog udjela, direktno krši Zakon o konkurenciji u BiH, i to cijeli niz Članaka ovog Zakona (prije svih Članak 10. - Zlouporaba vladajućeg položaja i Članak 12. - Odredbe o koncentraciji), ide u suprotnosti liberalizacijskim odredbama Politike sektora telekomunikacija usvojene od strane Vijeća Ministara, a samim tim direktno krši Zakon o komunikacijama BiH. Slikovitije rečeno, veću vjerodostojnost i pravnu utemeljenost ima izjava robovlasnika Jerke Lijanovića, inače samoprozvanog ministra poljoprivrede, kako bi najbolje rješenje za izgradnju vjerskih objekata u Mostaru bilo izgraditi jedan veći kojeg bi naizmjenice koristili i katolici, i muslimani i pravoslavci.
Znajući sve ovo postavljaju se dva pitanja. Prvo pitanje je što se krije iza ovih izjava oko ujedinjenja telekoma. Iako je najlakše reći da su jednostavno nesposobni i premijer i ministar prometa, nekako se ipak čini da je posrijedi nekakav skriveni interes. Jedna od teorija jest da se ujedinjavanjem stvori jedan veliki operater, a budući da nema zakonskih osnova za postojanje operatera koji bi pokrivao više od 60% tržišta, išlo bi se u prodaju, vrlo vjerojatno manjeg dijela, u ovom slučaju udjela kojeg pokriva HT Mostar. Sarajevu bi ostao "svoj" operater, a "njihov" bi bio lagano prodan. Naravno, nikakvih argumenata nema da bi ova teorija postala nešto više od same teorije. Međutim, tu dolazimo do drugog pitanja.
Na cijelu ovu priču oko ujedinjavanja operatera se nije oglasio itko od hrvatskih boraca za nacionalne interese, kao ni itko od ljudi iz struke, poput RAK-a ili državnog ministarstva prometa i veza. Za RAK nas nimalo ne iznenađuje, budući da je to agencija koja je svrha samoj sebi i interesima grupacije koja ih je postavila na noge. Iznenađuje s druge strane, makar deklarativno, iako nas ništa ne može iznenaditi kad malo čovjek pomisli, šutnja još uvijek "hrvatskog" ministarstva prometa i veza. Iznenađuje i šutnja "boraca" za nacionalne interese. Gdje boljeg argumenta za opravdanost diskusije o različitom administrativnom uređenju BiH.
Naime, federalni nesposobnjakovići su na pladnju servirali povod za diskusiju i inicijativu o raspodjeli prihoda i dobiti HT-a i EPHZH-B koji idu ili u Sarajevo, ili u Zagreb, dok se najmanji dio vraća u područja koja ulažu u infrastrukturu i, na kraju krajeva, tu dobit i prihod generiraju. Hajdemo okupiti stručno povjerenstvo pravnika i odvjetnika koji će uraditi strategiju inicijative redefiniranja/prijenosa/povrata udjela vlasništva kojeg trenutno ima Vlada FBiH na jedinice lokalne uprave sa hrvatskom većinom. Kratkoročno to bi značilo, recimo, prijenos vlasništva kojeg ima trenutno Vlada FBiH na općine/županije, u omjeru sudjelovanja u ulaganju u infrastrukturu, generiranju telekom prometa i udjela u stvaranju prihoda. Hrvati bi na taj način sami odlučivali o tržišnoj sudbini najprofitabilnijeg i najperspektivnijeg poduzeća u BiH, a ne bi umjesto njih odlučivali drugi. Polazna osnova mogu biti dokazi o ulaganju u DTK infrastrukturu od strane svih žitelja ovih krajeva koji su ta ulaganja utrošili za svoje telefonske parice.
Na žalost, odgovora ni na jedno od ovih pitanja nema, iz prostog razloga što je kod nas davno politika izgubila smisao borbe za javno dobro, a poprimila onaj najgori prljavi foteljaški i uskointeresni smisao koji se krije iza "domoljubnih" obmana javnosti s početka priče. Uzmite bilo koje ime od ovih jednoteistih likova koji se 15ak vrte po raznim foteljama i uz ime od svakog od njih pojedinačno pokušajte napisati da li ga i po kojem djelu za opće dobro poznajete. Ili ih se poznaje samo po obmanama, tzv. Spinovanju? Priča oko ujedinjenja telekoma je dokaz da su toliko nesposobni da ni to ne znaju. Ili ih ne zanima.
