Strpljen – spašen“, poslovica je to koju mnogi odavno izgovaraju. No, činjenica je da strpljivost nekad ima svoju cijenu. U ovom slučaju ona iznosi 500 konvertibilnih maraka.
Dobar dio stanovnika ljubuške općine rekao bi kako je ta svota novca i više nego dostatna za mjesečno primanje. A što se s tim novcem može učiniti ako u nečije ruke dolazi jednom godišnje, kao što je slučaj s ljubuškim studentima kojima općina „izlazi u susret“, darivajući ih za ostvareni dobar uspjeh?
Mogu se podmiriti režije, stanarina, autobusna karta… Ali samo za jedan mjesec, ovisno gdje se studira.
Natječaj za stipendiju koji je raspisan u studenom, rezultirao je brojkom od 100 studenata, koji ju trebaju primiti. Dakle, za Općinu je to izdatak od 50 000 KM. Zaista, budućnost je mladima iznenađujuće „svijetla“. Danas je osmi veljače, a stipendije ni na vidiku. Režije, stanarinu, i ostale izdatke platili su, kao i obično, roditelji ili studenti koji rade.
Zar novac za obećane stipendije, koji je bio osiguran iz proračuna u prošloj godini, netko treba zaraditi u ovoj godini da bi se tek onda proslijedio studentima? Ili, ljubuški političari – zvani guzonje ili primitivci u crnim kaputima do zemlje – i ove godine nemaju vremena za „za takve gluposti“ kao što je pomaganje onima na kojima budućnost ostaje.
Čemu se onda nadati i govoriti da se mladi trebaju nakon školovanja vratiti kući i gledati kako sinovi od tih istih guzonja i crnokaputaša oduzimaju radna mjesta i to s kupljenom diplomom? Dokad će sve to trajati i vrtiti se u krug? Dokad će ljudi koje je narod izabrao na vlast tom istom narodu uskraćivati barem ono osnovno, a to je poštenje i zahvalnost? Dokad će hercegovačka politička elita, dična u vjeri, toliko blatiti i omalovažavati?
Čini se, još zadugo.
Izgleda da je potreban takav diktator koji će guzonje strpati u zatvor, vile sravniti sa zemljom a Audije, Mercedese, Lexuse i duge kožne kapute poslati u zaborav.
Čini se da je, po pitanju stipedija studentarija prinuđena na situacija iz knjige „U iščekivanju Godota“. Strpljen – spašen?
Ne, ne: strpljen – živčan - isfrustriran!
