Sudbina se gorko poigrala sa Ljubuškim, Vrgorcem i Imotskim kada su 1690. odnosno 1717. godine postali granični gradovi. Iako je Ljubuški ostao pod osmanskom, a Vrgorac i Imotski pod mletačkom, francuskom, odnosno austrijskom upravom, bitnih razlika među njima nije bilo. Tavorili su na granici velikih država, prepušteni sami sebi, relativno daleko od značajnijih komunikacija i privrednih središta.

"Hasanaginica" , najljepša bošnjačka balada, vrhunski je domet narodne poezije. Prevedena je na mnoge jezike i kao remek djelo uvrštena u svjetsku kulturnu baštinu. Ovu fascinantnu ( žalostnu pjesancu ) prvi put je objavio talijanski opat, biolog i putopisac Alberto Fortis 1774. godine.

Državni arhiv u Dubrovniku (DAD) meka je mnogih istraživača mediteranske prošlosti. Puno je hercegovačkih ljudi i naselja zapisano perima dubrovačkih notara, bez obzira je li se radilo o darovima, pljačkama, porezima ili kakvim drugim prigodama.

Prva imena ljupkog grada zabilježena su u dubrovačkim izvorima (Liubussa-20. februara 1438., Lubusia 21. februara 1444. i Lubussa 18. maja 1444. godine). Ime Ljubuški se prvi put navodi u dva dokumenta iz 1452. godine.

Na području Ljubuškog postoje brojna arheološka nalazišta, od kojh veliki broj datira još iz prapovijesti ali i iz rimskih vremena:

Donosimo popis evidentiranih arheoloških nalazišta na području općine:

Ljubuški (grad 5.000 žitelja, a općina 28.340) pripada primorskoj Hercegovini s prosječnom nadmorskom visinom od 100 do 300 m. Klima je umjerena mediteranska (25,2 ºC sr. godišnja) s 2.300 sunčanih sati tijekom godine.

Iliri

Ljubuški kraj s obiljem vode, bogatstvom flore i faune, zacijelo je bio nastanjem u prapovijesno doba, o čemu svjedoče kameni, koštani i metalni nalazi, koji se čuvaju u Muzeju Franjevačkoga samostana Humac, najstarijemu muzeju u BiH, utemeljenom 1884.