„Zanimljivo je kako pojedini političari iz reda Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini više se brinu o zaštiti tvrtki iz Hrvatske, koje izvoze hranu u BiH, nego o ovdašnjim domaćim Hrvatima, koji uopće ne mogu opstati u BiH, jer ne mogu prodati svoje proizvode ni na domaćem, a kamoli tržištu izvan naše zemlje.
Sve takve Hrvate ja pozivam da obiđu sa mnom hrvatske proizvođače na području cijele BiH, pa neka vide što kažu ljudi na terenu o ovom 'Lijanovića zakonu…“
Recesija koja je zahvatila cijeli svijet, dakako nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. BiH je definitivno u recesiji. Vijeće ministara BiH nedavno je donijelo šesnaest mjera koje bi trebale pomoći, odnosno ublažiti utjecaj globalne ekonomske krize na gospodarstvo BiH…
Već neko vrijeme u medijima se pojavljuje ime Mladena Ivankovića Lijanovića, kao budućeg kandidata za premijera BiH. S prvim čovjekom Narodne stranke Radom za boljitak novinar portala biznis.ba razgovarao je o kandidaturi, gospodarskoj krizi i Ustavnim promjenama i ostalim aktualnostima.
- Krajem 2007, nakon krize Vijeća ministara i Špirićeve ostavke bili ste kandidat za ovo mjesto ispred Narodne stranke Radom za boljitak i Predsjedništvo nije prihvatilo vašu kandidaturu za kako vi kažete premijera BiH-a. No, izgleda da vas to nije obeshrabrilo jer i dalje se može vidjeti u medijima da ćete se na sljedećim izborima kandidirati za kako vi kažete premijera BiH. Prije svega zašto kažete premijera BiH, kad je službeno naziv predsjedatelj Vijeća ministara BiH?
U svim zemljama okruženja uobičajeni naziv za Vijeća ministara je Vlada, a predsjedatelj je premijer, pa ukoliko želimo u Europu, činilo mi se logičnim da koristimo taj termin. Osim toga vjerujem kako je i građanima taj kraći naziv prihvatljiviji.
Imamo najbolji ekonomski porgram za oporavak BiH
- Zbog čega mislite da ste baš vi najbolji kandidat za mjesto premijera?
Ima više argumenta. Nabrojat ću samo neke koji su neosporni i koji me razlikuju od drugih kandidata, odnosno njihovih stranki. Dolazim iz višenacionalne stranke, koja ima potporu svih građana naše zemlje, stranke, koja ima najbolji ekonomski program za oporavak BiH. Narodna stranka Radom za boljitak garantira smanjenje tenzija između etničkih skupina, a gospodarstveni program garantira otvaranje novih radnih mjesta, odnosno ekonomski oporavak, a time osigurava mogućnost da ljudi rade i žive od svog rada, odnosno kako mi to kažemo Radom za boljitak.
- Prilično ste sigurni kako ćete postati predsjedatelj Vijeća ministara BiH.
Siguran sam, a pojasnit ću i zbog čega. Naime pošto je u Vijeću ministara na snazi praksa rotacije po nacionalnom ključu, iz čega proizlazi da sljedeći predsjedatelj dolazi iz reda Hrvata. Znači osnovni preduvjet je zadovoljen, a ono što dalje garantira moj izbor za premijera je moj program, tj program Narodne stranke Radom za boljitak, koji je baziran na ekonomiji i međunacionalnoj toleranciji. Jedino implementacija programa naše stranke garantira prosperitet i boljitak Bosne i Hercegovine, odnosno svih njezinih naroda, odnosno građana. Jednostavno je riječ o neminovnosti, jer svjedoci smo svi skupa da ovako više ne može.
Šest prioriteta za izlazak iz krize
- Koji bi vaši prvi koraci bili, odnosno što biste prvo učinili ako postanete predsjedatelj Vijeća ministara BiH, ili premijer kako vi kažete.
Prvo što bih učinio svakako je smanjenje nameta na život i rad i povećanje poreza na luksuz, odnosno preciznije smanjenje nameta onima koji stvaraju nove vrijednosti i dohodak, a povećanje poreza na luksuz u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji u BiH.
Ja imam šest prioriteta za izlazak iz krize i oni glase. Ekonomija, ekonomija, ekonomija, EU i NATO, međunacionalna suradnja,te zaustavljanje kriminala i korupcije. Ukoliko, odnosno kad postanem premijer BiH, bavit ću se ekonomskim pitanjima i vođenjem zdrave ekonomske politike, jer nas samo zdrava ekonomija može izvući iz blata u koje smo zapali, a to naravno znači i sve mjere koje će ubrzati ulazak u EU i pristup NATO-u.
Trenutno stranke na vlasti zbog međunacionalne netrpeljivosti se ne bave zdravom ekonomijom jer troše energiju na konflikte koji ih i održavaju na vlasti. Bogatstvo koje Narodna stranka Radom za boljitak ima u odnosu na sadašnju vladajuću strukturu jeste tolerancija među pripadnicima različitih nacionalnosti, što nam ostavlja dovoljno prostora i vremena da se bavimo standardom građana, a ne samo njihovom nacionalnom ili entitetskom pripadnošću.
Također nezaobilazne na tom putu su i međunacionalna suradnja, u zajedničkom iskorjenjivanju, odnosno smanjenju kriminala i korupcije u institucijama vlasti. Apsolutno je nemoguće očekivati da će se netko baviti stvaranjem novih vrijednosti u proizvodnji, industriji, poljoprivredi, kulturi i slično pri ovakvim uvjetima, koji trenutno vladaju u Bosni i Hercegovini.
Činjenica je da svako malo imamo neku krizu: političku, ustavnu, policijsku itd, a životni troškovi rastu, građani sve teže žive, a sve je to posljedica promašene ekonomske politike. Također jedna od prvih zadaća bila bi i povrat stare devizne štednje. Neprihvatljivo je da se građanima daju „papiri“ umjesto njihove teško zarađene ušteđevine.
Kad postanem predsjedatelj Vijeća ministara, odnosno premijer Vlade BiH napravit ću zaokret u vođenju vanjsko trgovinske politike, na način da smanjim vanjsko trgovinski deficit. Odnosno narodskim jezikom rečeno, smanjio bih uvoz, a povećao domaću proizvodnju i izvoz.
Lijanovića zakon
- Prošli mjesec je Dom naroda usvojio u prvom čitanju Zakon o zaštiti domaće proizvodnje, čiji je predlagač vaš brat,a ujedno i dopredsjednik vaše stranke Jerko Ivanković Lijanović. Zakon je podigao popriličnu buru. Čak ga se u medijima naziva „Lijanovića zakonom“. Možete li malo pojasniti zbog čega je taj Zakon po vama dobar, odnosno zbog čega su protivnici tako „uzrujani“?
Ništa u životu nije slučajno, pa tako ni trenutačna situacija u BiH, koja je kreirana od strane vladajućih političkih moćnika. Naravno da su uzrujani, jer će se primjenom ovog Zakona, napokon moći staviti u ravnopravan položaj domaći proizvođači, a oni što štite uvozne lobije izgubit će dobar dio kolača.
Ovaj Zakon ne paše samo onima koji su protiv domaće proizvodnje i naravno onima što izvoze u našu zemlju iz Hrvatske i Srbije, odnosno iz drugih zemalja iz okruženja, a koji su u povlaštenom položaju o odnosu na naše proizvođače. Vjerujete mi ja sam često u posjetu ljudima po raznim dijelovima Bosne i Hercegovine, koji žive od poljoprivrede, i oni s pravom iščekuju donošenje ovog zakona, jer se napokon netko u ovoj državi počeo brinuti i o njima.
Što se pak tiče proizvodnje, stanje je slično, jer u Bosni i Hercegovini zbog ovakvog poslovnog ambijenta vrlo malo gospodarstvenika, bilo da je riječ o onima koji imaju svježi kapital, ili novima koji tek trebaju iznaći sredstva za bavljenje nekim biznisom, teško se odlučuju za proizvodnju. Osim problema s kojima se suočavaju na putu do finaliziranja gotovog proizvoda, tek onda ih očekuju muke; kada i kome to prodati, a o izvozu da ne pričam.
Jednostavno domaći proizvodi nisu konkurentni, jer zbog ovakve gospodarske politike, koju provode naši političari, kojom omogućuju uvoz svega i svačega, domaća proizvodnja je na koljenima. Ako je Zakon koji bi trebao zaštititi ove pobrojane kategorije loš, onda ja nisam u pravu.
- Zanimljivo je kako su za Zakon glasovali Srbi i Bošnjaci, a Hrvati nisu? Kako to tumačite? Zamjeraju li vam to Hrvati?
To je zanimljivo pitanje. Pošto su za ovaj Zakon glasovali i Srbi i Bošnjaci, on je nekima odmah „sumnjiv“ i na sve će načine pokušati dokazati kako je Zakon loš, samo zato. Zanimljivo je kako pojedini političari iz reda Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini više se brinu o zaštiti tvrtki iz Hrvatske, koje izvoze hranu u BiH, nego o ovdašnjim domaćim Hrvatima, koji uopće ne mogu opstati u BiH, jer ne mogu prodati svoje proizvode ni na domaćem, a kamoli tržištu izvan naše zemlje. Sve takve Hrvate ja pozivam da obiđu sa mnom hrvatske proizvođače na području cijele BiH, pa neka vide što kažu ljudi na terenu o ovom „Lijanovića zakonu“.
Povećati porez na luksuz
- Vijeće ministara BiH utvrdilo je šesnaest mjera za suzbijanje negativnih efekata svjetske ekonomske financijske krize, i unatoč činjenici da je prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH za posljednjih šest mjeseci bez posla je ostalo preko 31.500, odnosno prema najnovijim podacima ta cifra se sad kreće oko 40.000 radnika, Špirić tvrdi kako je prvi val krize uspješno prevladan. Slažete li se s njim?
Ne. Ta konstatacija ne stoji iz više razloga. Evo, kao što ste i sami rekli, preko 40 tisuća ljudi je ostalo bez posla. Pa, kako je, onda, uspješno prevladan taj val. Znači mi bi trebali biti sretni jer moglo je bez posla ostati i sto tisuća. Ako tako gledamo, onda je u redu. Uvijek od goreg može gore. Te mjere su za mene obični politički pamflet.
Mjere, koje sam ja samo pročitao u novinama ne samo da nisu jasne i precizirane nego su naprosto neke i nemoguće. Najbolji primjer je mjera koja se odnosi na sniženje kamata. Pa, ne može Vijeće ministara, ili Federalna vlada odlučivati o kamatama, to je u nadležnosti banaka. A banke manje-više u privatnom ili stranom vlasništvu. Oni jedino što su mogli, a nisu to učinili je rasterećenje privrede, odnosno rada od raznih poreza i nameta. Trebalo je povećati porez na luksuz i od toga izdvajati za sva socijalna davanja.
Stranački dogovori - Sporazumi za nove nesporazume
- Kakvo je vaše mišljenje, odnosno kakav je stav vaše stranke o načelnim dogovorima postignutim u Prudu i Banja Luci?
Nisam siguran da je riječ o postignutim dogovorima. Naime ono što je bilo moguće doznati preko medija nudi poprilično zbunjujuću sliku. Bio je to sporazum za novi nesporazum. Sva tri čelnika davala su oprečne izjave tako da se obični građani pitaju jesu li oni uopće bili na istom sastanku. Mi smo već nakon tog sastanka tražili izvanredne izbore jer smo i dalje na stanovištu da vladajuća šestorka, odnosno trojka, ovakvim jalovim raspravama samo doprinosi sve većem ekonomskom zaostatku naše zemlje.
Trakavica oko izbora gradonačelnika Mostara - Koalicijski partneri krivi za sve
- Kako komentirate višemjesečnu političku agoniju u kojoj se nalazi Gradsko vijeće Mostara, koje više od sedam mjeseci nije u stanju izabrati gradonačelnika?
Mostar je samo odličan primjer, koji pokazuje kako funkcionira naša vlast, koju apsolutno nije briga za građane. HDZ i SDA, koalicijski partneri su najveći krivci za takvo stanje, jer inzistiraju na gradonačelniku koji bi trebao biti isključivo „prave“ nacionalnosti.
Znači SDA preferira Bošnjaka, a HDZ Hrvata. Mi iz Narodne stranke Radom za boljitak smo pokušali u nekoliko navrata dogovoriti izbor gradonačelnika Mostara nudeći svoje kandidate od kojih je jedno bošnjačke, a drugo hrvatske nacionalnosti, ali to nije prošlo. Znači za njih je Hrvat ili Bošnjak samo onaj tko pripada tim dvjema strankama.
Za nas je to pogrešan koncept. Mi smatramo kako je potrebno da budući gradonačelnik uz profesionalne i moralne kvalitete u konačnici treba imati i menadžerske sposobnosti. Osim toga tu je i Statut Grada Mostara koji je takav kakav jest, a koji su opet oni prihvatili nekad prije, i koji se ne može mijenjati sada. Mišljenja sam da treba početi raditi, pa onda, u Gradskom vijeću mijenjati ga legalnim putem, ako nije dobar, a evidentno je da nije.
Budućnost naše zemlje - Okretanje ka ekonomskom oporavku
„...Ukoliko se ne pozabavimo krizom, bojim se da nećemo imati kome praviti ustavne promjene. No, ne želim biti pesimist i vjerujem kako će prije ili poslije doći do promjena, koje Boljitak zagovara. Vjerujem kako ću 2010. godine biti premijer BiH, te kako ću s našim natprosječno vrijednim građanima izgraditi modernu europsku državu i uvesti europske standarde“, - istaknuo je Mladen Ivanković Lijanović...
- Kako vidite bližu budućnost države Bosne i Hercegovine?
Poznato je da Narodna stranka Radom za boljitak vodi politiku koja u prvi plan, pored njegovanja nacionalnih različitosti, stavlja ekonomske teme, jer po nama politika treba upravljati razvojem. Na žalost sadašnja vlast skreće s ekonomskih tema na sve drugo.
Trenutno je u BiH top tema Ustav, a o recesiji se govori tek prigodno. Ja mislim kako je ekonomska kriza krucijalno pitanje svake zemlje pa bi tako trebalo biti i u nas. Ustavne promjene su pitanje koje nije vezano za egzistencijalnu problematiku građana. Budućnost kakvu bih ja želio Bosni i Hercegovini, je okretanje ka ekonomskom oporavku, ali s ovakvim političarima na vlasti nisam siguran. Ukoliko se ne pozabavimo krizom, bojim se da nećemo imati kome praviti ustavne promjene.
No, ne želim biti pesimist i vjerujem kako će prije ili poslije doći do promjena, koje Boljitak zagovara. Vjerujem kako ću 2010. godine biti premijer BiH, te kako ću s našim natprosječno vrijednim građanima izgraditi modernu europsku državu i uvesti europske standarde.
