I dok su ispraznim sloganom 1990 razloga za HDZ 1990. čelnici ove stranke birače uvijeravali da glasuju za "Devedestku" razočarani birači su mislili kako je i taj slogan jedan od 1990. razloga da to ne učine.
Kada se prije dvije godine skupina zastupnika HDZ BiH u državnom parlamentu usprotivila ustavnim amandmanima, čije bi usvajanje značio nestanak Hrvata kao političkog subjekta, bio je to znak da još ima nade. Kada je te iste zastupnike predvođeni Božom Ljubićem, Čović, na Saboru stranke koristeći se izbornim inžinjeringom pobijedio, pa potom isključio iz stranke još je bilo nade. Ljubić, Raguž, Merdžo i drugi hadezeovi disidenti odlučili su osnovati HDZ 1990.
U političarima koji su se usprotivili trgovačkim metodama u hrvatskoj politici mnogi su tada vidjeli političku snagu koja može stati na kraj korumpiranom Čovićevom klanu. Slavila se konačna pojava višestranačja i među bh Hrvatima. Govorilo se; petnaest su godina Hrvati glasali, sada konačno mogu birati.
I birali su. Na izborima prije dvije godine, tek osnovana stranka dobila je oko 40 posto glasova hrvatskih birača.
Netom završeni lokalni izbori pokazali su kako je „Devedesetka“ u relativno kratkom vremenu veliki broj birača razočarala i na taj način zajedno s Čovićem doprinijela uspijehu Lijanovićevog programa: "Mi nudimo stomaraka po glavi glača".
I dok su ispraznim sloganom "1990 razloga za HDZ 1990.", čelnici ove stranke birače uvijeravali da glasuju za "Devedestku" razočarani birači su mislili kako je i taj slogan jedan od 1990. razloga da to ne učine.
Zbog čega? Gdje je sve pogriješio Božo Ljubić.
Ujedinjenje dva HDZ-a
Prvo razočarenje njegovi birači doživjeli su od lidera „ Devedesetke“ samo nekoliko sati nakon što su mu dali glas, kada je u postizbornoj noći, prije dvije godine, ponudio koaliciju HDZ BiH, da bi mjesecima poslije te iste birače Ljubić držao u neizvijesnosti hoće li njihova glasačka volja biti poništena kroz ujedinjenju dva HDZ-a. Ljubić je pri tom mislio na stvaranje svehadezeovskog jedinstva oko sudbonosnih pitanja za Hrvate u BiH s onima koji su kroz zagovaranje travanjskog paketa pokazali koliko im je do toga stalo.
Liječnik- ministar prometa
Ljubićev krivi potez bio je i prihvaćanje dužnosti ministra prometa i transporta BiH. Božo je uvjeravao javnost kako on i kao liječnik može kompetentno voditi to ministarstvo jer posjeduje menadžerske sposobnosti. Percepcija javnosti bila je drugačija, ali on se na to nije obazirao.
Dok je njegov politički rival Dragan Čović, bez i jedne državne funkcije, upravljao sa svim svojim ministrima i zastupnicima, jačao stranku na terenu i svakim danom pokazivao da koalicijska vlast ni na jednoj razini, premda on u nju nije izravno involviran, bez njega ne može ništa odlučiti, dotle je Ljubić po 12 sati dnevno provodio u svom ministarstvu u Sarajevu.
Ni uspiješna ministra, ni odlučna lidera
Umjesto jačanja i kadrovskog profiliranja tek osnovanu stranku, on je vođenje stranke prepustio stihiji, a posvetivši se ministarskom poslu. Glavninu energije trošio je pokušavajući zakonski urediti oblast prometa i transporta. Republika Srpska osujećivala je svaki njegov pokušaj da u ovom segmentu BiH učini funkcionalnom državom. Rezultat: Ljubić je od nevladinog sektora proglašen najvećim neradnikom među državnim ministrima, a u svoj stranci predsjednikom koji „nikad nije tu“.
Borasovi autogolovi Devedesetki
Sljedeći veliki Ljubićev kiks bio je izbor Srećka Borasa za premijera Hercegovačko-neretvanske županije. Čovjek jednostavno nije dorastao toj dužnosti. Očekivalo se od nove županijske vlasti kako će, primjerice, prodaju državnog zemljišta na Kruševu po cijeni od 30-tak pfeninga izvijesnom Marušiću nazvati ozakonjenim kriminalom Ćorićeve HDZ-SDA vlade, poništiti odluku i podnijeti krivične prijave protiv onih koji su sudjelovali u tom kriminalu.
Boras je, međutim, na zaprepaštenje mnogih, izjavio kako je tu sve po zakonu i tako si zabio prvi autogol. I sebi i stranci koja ga je na to mjesto postavila.
Potom je eskivirao obećanje koje je Dvedesetka prije izbora dala prosvjetnim sindikatima o povećanju plaća. Ispunjavao bi ga, i to i druga obećanja, tek kad bi ga sindikati na to prisili. I s takvim ponašanjem županijskog premijera Devedesetka je uspijela nemoguće- i sindikate koji su bili uz njih okrenuti protiv sebe.
Boras nije uspio osigurati da HNŽ preuzme vlasnički udio u Hercegovačkoj radioteleviziji, a vlada koju on vodi prestala je financirati medije, pa je i njih okrenuo protiv Devedesetke. Boras je za to okrivljivao ministra Dželilovića, tražio od županijske Skupštine da ga smijeni, a kad je ona to odbila, nastavio se ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Prijetio je ostavkom, ali je nije podnio. I Ljubić je od njega tražio da podnese ostavku, ali ga nije smijenio. Odlika jakih lidera je da donose teške odluke i povlače jake poteze. Ljubić to nije učinio, kad je trebalo.
Bahati Zorić
Ljubić nije imao snage ni dsciplinski kazniti, a kamoli isključiti iz stranke Vinka Zorića kada je ovaj građane nazvao šušama, pa ni onda kada je fizički nasrnuo na predsjednika stranačke mladeži Danijela Vidovića, koji je bio hrabriji od šefa stranke u suprostavljanju bahatom Zoriću.
Jurišićeva vlada
Četvrta velika Ljubićeva pogreška je prepuštanje mjesta premijera u koalicijskoj vlasti Zapadnohercegovačke županije predsjedniku HSP Zvonki Jurišiću, koji je imao dvostruko manje zastupničkih mandata od Ljubića. Jurišić je uskoro postao personifikacija Vlade ZHŽ. Jurišić financira medije, Jurišić daje novac rodiljama, govorilo se u Hercegovini. Devedesetku u toj vladi običan svijet nije vidio.
Ljubić je po svaku cijenu htio smijeniti s vlasti HDZ BiH i vladati Hercegovinom od Drvara do Neuma, a za to još nije imao dovoljno ni izbornog ni kadrovskog potencijala.
Lijanovićevih milijun i pol maraka
U ostvarenju tog cilja pristao je i na koaliranje u ZHŽ sa Lijanovićevom Narodnom strankom Radom za boljitak kojoj je prepušteno mjesto ministarstva gospodarstva.
Da bi sačuvao vladajuću koaliciju pristao je da Lijanovići pod stavkom potitcaja poljoprivrede iz županijskog proračuna uzmu za sebe milijun i pol maraka. Tim su novcem kupili razočarane i ojađene Ljubićeve glasače. Pet dana nakon izbora Ljubić o toj duhovnoj atomskoj bombi koja je bačena na Hercegovinu govori diplomatskim rječnikom, šifrirano, tjerajući ljude da čitaju između redova što je Božo htio reći tvrdnjom kako je potrebno analizirati stanje duha.
Septička jama
U međuvremenu, tko god je iz Čovićeva jata, nezadovoljan stausom u HDZ BiH htio prijeći u Devedesetu dočekivan je raširenih ruku. Vrlo brzo u Hercegovini se pojavila anegdota koja je slikovito opisivala dva HDZ-a kako septičku jamu pregrađenu matom. Ljubić se ni na to nije obazirao. Govorio je kako je hrvatskoj politici vratio vjerodostojnost i transparentnost, a Hrvatima ponos, ali su te riječi, kako je vrijeme odmicalo zvučale sve ispraznije.
Treći entitet tek pred izbore
Zahtijev za trećim entitetom Ljubić je ponavljao svaki dan, ali tek kad su se primakli izbori. Do tada je bio protiv unitarne i dvoentitetske BiH, ali nije bio na čisto s tim koliko bi BiH trebala imati federalnih jedinica.
Ljutio se kada su bošnjački i srpski političari hrvatskoj politici prigovarali da ne zna što hoće i ne rijetko bespotrebno pravdao kada bi ga sarajevski političari i mediji optuživali da zagovara treći entitet.
Ljubić je imao značajnu legitimaciju hrvatskih birača koju nije iskoristio, jer je kao jedini cilj postavio preuzimanje vlasti, vjerovati je, radi realizacije stranačkih programa i vizija, a ne osobne koristi. No, nekad je veći uspjeh ostati u oporbi i kadrovski jačati stranku do razine kad je u stanju preuzeti vlast i ispuniti obećanja dana biračima.
Nije to baš sve tako, reći će u Devedestki. Možda i nije, ali to je percepcija javnosti. A ona je u politici najvažnija. I rezultati. Da bi ste bili vjerodostojni. Istina bilo ih je, ali oni su ostali u sjeni pogrešaka.
Ima li nade ?
Nakon još jednog razočarenja hrvatski birači rezignirano se pitaju. Imamo li izbora. Ima li nade. Naravno. Na političkom tržištu, u demokraciji nadati kako će na površinu isplivati čestiti, mladi i sposobni ljudi. I vjerodostojni. Ima ih i u "Devedesetki", ali i u drugim strankama.
Bit će i onih koje će sadašnje beznađe natjerati da se počnu baviti politikom. Potrebno je dodirnuti dno, doći do kraja, da bi klatno krenulo na drugu stranu.
