Što je ostalo od BiH ?

Prudski sporazum, Banjalučka izjava i Mostarska završnica doveli su u kritičnu situaciju čelnike vodećih političkih stranaka:

predsjednika bošnjačke Stranke demokratske akcije Sulejmana Tihića, predsjednika srpskog Saveza nezavisnih socijalista i premijera Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragana Čovića i – opstanak Bosne i Hercegovine.

Prudski sporazum spomenutih čelnika, uz svu opreznost, bio je pozdravljen od mnogih svjetskih čimbenika i većine domaćeg pučanstva jer je predstavljao novi početak međusobnih usklađivanja pogleda predstavnika triju konstitutivnih naroda u BiH. Doduše, bilo je žestoke kritike od strane drugih političkih stranaka sa sve tri strane, posebice među Bošnjacima, koji su optužili Tihića za izdaju svoga naroda i rušenje države.

Dočim, među Hrvatima, odnosno ostalim strankama sa hrvatskim predznakom, bila je sumnja da je Čović iznevjerio Kreševsku deklaraciju (zajedničku platformu svih hrvatskih stranaka u BiH) i ponovo prihvatio propali travanjski paket ustavnih promjena zbog čega je bio oštro napadnut, i zbog čega je došlo do rascjepa u njegovoj stranci.

Međutim, Banjalučka izjava unijela je trenutačno nove nade među bosanskohercegovačke Hrvate, jer je najavljena (tentativno i prihvaćena!) uspostava budućih regija, ili federalnih jedinica, a jedna od njih bi imala hrvatsku većinu. Budući da Banjalučka izjava nije imala zajednički sadržaj, stoga je bila opravdana sumnja o bilo kakvom usuglašavanju jer su izjave sugovornika vrvile sa suprotnošću, u poricanju jedan drugoga, tako da je sve to zaudaralo na "bosanski lonac".

Konačno je u Mostaru kocka pala. Trojica čelnika došli su na sastanak sa nacionalnim platformama o ustavnim promjenama, te kada su izmijenili papire dogovorili su se da se ne mogu dogovoriti i nakon pola sata - razišli se, te nastavili javno s međusobnim optuživanjima i bacanje krivnje na onu drugu dvojicu.

Opet treba početi ispočetka

Dodik je na rastanku s "kolegama" dao izjavu novinarima:

"Napustio sam sastanak zato što nisu (Tihić i Čović) pristali priznati državotvornost Republike Srpske niti su dopustili mogućnost samoodređenja tog entiteta. Rekao sam im kako je Republika Srpska državotvorni entitet u BiH uvjet daljnjih razgovora o ustavu. Kada to prihvate, vratit ćemo se raspravi o ustavnim promjenama".

Dakle, premijer RS stavio je točku na «i» !

Tihić i Čović također imali su svoje planove za teritorijalnu podjelu BiH, koje su različite, ali imaju i dodirne točke. Naime, slažu se o ukidanju dva entiteta i podjelu na regije, ali kad je riječ o regijama onda se očituju nametljive nakane većinske zajednice.

Nije samo tragedija u tome što su se razišli čelnici većinskih stranaka u BiH, nego razlozi zbog kojih su se razišli, te umjesto pružene ruke na rastanku otišli su stisnute pesnice u svoje stranačke, odnosno nacionalne baze.

U gradu na Neretvi slična je situacija, jer se nacionalni i politički protagonisti još nisu dogovorili o izboru novog gradonačelnika u Mostaru, mada je od općinskih izbora prošlo već nekoliko mjeseci.

Događaji u BiH ocjenjuju se u Americi i europskim središtima kao potencijalno žarište novih ratnih sukoba u kojem bi se požar mogao proširiti i na Kosovo. Međunarodna zajednica traži novog Visokog predstavnika, koji bi eventualno svojim autoritetom ili oštrim mjerama ohladio usijane glave.

Bošnjaci žive u zabludi

Muslimani, odnosno Bošnjaci žive u "kutiji" u koju su ih uokvirili njihovi politički i vjerski vođe, te drže za istinu osno što nije istina, jer im je nametnuta pogrešna predodžba o hrvatskim zločinima i nakanama o podjeli BiH.

Bio je rat, i bilo je mnogo ratova na bosanskohercegovačkim prostorima, u kojima je bilo velikih stradanja, ogromne štete i počinjenih zločina s više strana. Ako bismo zbrojiti sve počinjene zločine od dolaska Turaka do Daytonskog sporazuma onda bi vidjeli tko je kome više nanio zla. A, kome to danas treba?

Mitologizacija bosanskohercegovačke povijesne baštine od strane nekolicine bošnjačke nacionalne i vjerske intelektualne elite ne samo da otežava društveni razvoj nego dovodi u pitanje budućnost postojanja cjelovite Bosne i Hercegovine. Promidžba takve mistike, vjerovanje u opstojnost skrivenih, nevidljivih, nadnaravnih sila dobivaju tumačenja u dnevnom tisku, kao sto su "Dnevni avaz", "Oslobođenje" i drugim bošnjačkim nacionalističkim glasilima i Internetnim portalima s nakanom zavođenja čitatelja, koji u otvorenim forumima daju svoje žučljive komentare pune mržnje naspram Hrvata. Kada je čovjek protiv čovjeka, onda je on protiv života i protiv sebe.

Predavanje dr. Mladena Schwartza u Zagrebačkom islamskom centru (29. siječnja 2009.) na temu "Islam: Svijet – Europa – Hrvatska" ima povijesnu težinu za Bošnjake i za Hrvate, stoga bi bilo uputno da Schwartzevo Predavanje objavi i bošnjački tisak kao što je objavljeno u hrvatskom "Glasniku" (br. 44. i 45, 7. i 14. veljače 2009.) iz kojeg prenosimo jedan kratki ulomak:

"Uvijek je bilo dosta BiH muslimana koji su se otvoreno priklanjali Hrvatstvu: Mirza Safet-beg Bašagić Radžepašić, Musa Čazmić Čatić, Alija Nametak, Mehmedalija-Mak Dizdar, Džafer-beg Kulenović, Osman-beg Kulenović, Ademaga Mešić, Ismet Muftić, u hrvatskoj emigraciji Nahid-beg Kulenović (sin Džafer-bega) Ragib Avdić, Kerim Reis, Asaf Duraković, Mustafa Malkoč (Ragib Zukić, Ibrahim-beg Džinić, Derviš Šehović, Hamid Hromalić i mnogi drugi, o. p.), pa u današnjoj RH brigadir Mirsad Bakšić, braća Ibrica (Ibrahim) i Dželo Jusić, Dželo Hadžiselimović, Tarik Filipović…, dakle ljudi poezije, glazbe, glume i politike. U isto vrijeme, u Bosni i Hercegovini cvjeta jedna određena vrsta anacionalnih građana, zbunjena složnim vjerskim, a možda i etničkim sastavom te zemlje, možda vođena stanovitim oportunističkim motivima, nacionalno nesigurna i prevrtljiva, a nadasve indiferentna, čak i ako ne odbacuju nacionalno logikom univerzalističke islamske vjere poput mladog Izetbegovića, koji sanja o Islamu od Boisne do Indonezije."

Konačno i izjava hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića (23. 02. 2009.) kako međunarodna zajednica ne smije dopustiti mogućnost izdvajanja bilo koga iz BiH. Također je naglasio da treba prestati sa špekulacijama da se može RS odvojiti iz BiH. Mesić je upozorio da se u proteklom ratu dogodilo etničko čišćenje tako da na prostorima današnje RS ima samo osam posto Hrvata i Bošnjaka, a prije rata bilo ih je 48 posto. Dakle, naglasio je Mesić, " ako se netko poziva na Daytonski sporazum, onda mora vratiti ljude, pa se onda na temelju tih odnosa uspostavljaju mehanizmi vlasti". Mesić je rekao Dodiku ono što su mu trebali reći Tihić i Čović.

Koliko još treba dokaza i uvjeravanja sa hrvatske strane, da se konačno muslimansko i bošnjačko pučanstvu uvjeri da im Hrvati nisu neprijatelji niti žele parceliranje BiH. Ali, isto tako zahtijevaju od Bošnjaka, koji su većinski narod da se ne služe istim metodama kojima su se služili Srbi u bivšoj Jugoslaviji. Takva bi politika dovela do rasula BiH kao što je dovela i Jugoslaviju, bez obzira na njezinu brojčanu nadmoćnost i vojnu silu.

"Ni po babi ni po stričevima"

Ima nekoliko poznatih uzrečica u BiH koji imaju univerzalno značenje. Među njima su, za današnje prilike, dvije od presudne važnosti. Kad se nekom sudi za prekršaj, kriminal ili zločin, onda se sudi:

"Ni po babi ni po stričevima, nego po pravdi Boga velikoga"!

Kolike su i kakve su izrečene sudske kazne brojnim Hrvatima od strane bošnjačkih sudaca za počinjena djela, a muslimanima, odnosno bošnjacima za iste ili slične zločine određuju se blaža kazne ili ih se oslobađa od odgovornosti! Tako je kada:

"Kadija te tuži, kadija te sudi!"

Nisu ovo turska vremena kada su kadije bili bogovi. Ovo svijet vidi i prosuđuje pa se vjerojatno stoga i ne zauzimaju za ukidanjem RS, koja im služi za eventualno stezanje bosanskohercegovačkog obruča.

Pravosuđe mora biti odvojeno od utjecaja politike i vjerskih institucija, a treba imati i mehanizam s kojim se može kontrolirati tužiteljstvo i sudstvo kako bi se i tužilo i sudilo po Božjoj pravednosti i zakonitosti. Niko ne može biti izvan zakona i iznad zakona. Samo loši ljudi mogu upropastiti i najbolje i najpravičnije zakone.

Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, nakon nedavnog boravka u Americi dao je interview Sarajevskom "Dnevnom avazu", gdje je među ostalim kazao kako treba stati u kraj 'zloj krvi' u BiH koja zamračuje pamet.

"Pogotovo treba stati na kraj širenju mržnje putem bilo politike ili medija. Isto tako treba stati u kraj kriminalu, krađama, provalama, paljenjima itd. Kardinal je govorio o 'curenju' Hrvata iz BiH, njihovom teškom položaju u Sarajevu, Federaciji i RS. ..
Zahtjev za izgradnju crkve na Grbavici još nije ispunjen, i nismo još počeli graditi crkvu. Zar nije diskriminacija da naša braća muslimani grade brojne džamije, dok mojim svećenicima i vjernicima stvaraju tolike administrativne probleme pa trebaju godinama čekati lokaciju i dozvolu i tako se sasvim nepotrebno stvara loša slika i o ovom gradu (Sarajevu)."

Tijekom boravka u Washingtonu kardinala Puljića veoma je zasmetalo (šok!) što u Veleposlanstvu BiH nema nijednog Hrvata i pita se tko je odgovoran za takvo stanje? Kardinal Puljić također je ustanovio da Američka administracija nema podatke o izbjeglim Hrvatima!? Odgovor kardinalu Vinku Puljiću nalazi se u nacionalnim strukturama pomoćnog osoblja međunarodnih organizacija u BiH:

• Struktura OHR-a (nacionalna struktura u %) - izvor telefonski imenik OHR Bošnjaci 85%, Srbi 10%, Hrvati 5%
• Struktura OESS-a (nacionalna struktura u %) – izvor Centrala Wienna Bošnjaci 90%, Srbi 7%, Hrvati 3%
• Struktura EUFOR-a (nacionalna struktura u %) – izvor NATO BruxellesBošnjaci 91%, Srbi 7%, Hrvati 2%

800.000 nepismenih

Bosni i Hercegovini, uz sve navedene nepravde i neprilike, prijeti još jedna velika opasnost, jer BiH je najnepismenija zemlja u Europi. U njoj živi, prema podacima UNICEF-a iz prošle godine, oko 800.000 nepismenih, dakle svaki njezin peti stanovnik je nepismen čovjek.

"Ovdje nije riječ samo o starim ljudima po selima koji jedva hodaju, i koji će za koju godinu umrijeti i tako smanjiti tu nevjerojatnu brojku; mislite i na djecu, bosanskohercegovačku djecu, što pokraj ceste s velikim torbama na leđima žure idući u školu ili iz škole", stoji u priopćenju iz UNICEF-a

U šali ima istine

Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine u ovakvim političkim, vjerskim, gospodarskim i obrazovnim neprilikama? U mostarskom Bljesku.info objavljena je ponuda o prodaji Bosne i Hercegovine, koja ovako glasi:

"Prodajem državu marke 'Bosna i Hercegovina' Dayton, godina proizvodnje 1995., na izvanrednoj lokaciji i malim izlazom na more, iz dva dijela, sa svim 'custom made' institucijama i infrastrukturama, slugama i poslugama, pogodna za uzgoj stoke, malo 'udarana', nema sirene (himne), sa stranim tabelama, tko zna – koji vlasnik, neuredni papiri, malo 'prešla'.

Treba malo popraviti ceste, mostove, tvornice, smanjiti zagađenje u Zenici, podmazati u Sarajevu, obrisati prašinu u Banja Luci, prepraviti u Mostaru, malo nahraniti narod i otvoriti im oči. Ostalo sve ide u redu. Ima što malo koja država ima: predivne planine, šumu, vodu, rijeke i td.

Država je pogodna za sve vrste upravljanja (diktature, totalitarni režimi, autokracija, birokracija i td.), malverzacije, pljačku, otimačinu, ubijanja iz zabave, igre tipa zavadi-pa-vladaj i nahrani-pa-vladaj, prodaju stranim režimima i još toga".

Određena je i cijena: 0.01 KM, prava sitnica! Može i na rate. Objavljeni su točni telefonski brojevi i uredne e-mail adrese Dodika, Tihića i Čovića.

Žalosno je što u ovoj sprdačini ima mnogo istine, koja mora zabrinjavati svakog poštenog čovjeka koji živi u BiH, kao i nas koji živimo izvan granica naše domovine. Stoga bi trebalo stvoriti uvjete za uspostavu integralne slobode i otrgnuti državu iz balkanskog brloga kako bismo mogli s onim što je ostalo … biti sastavni dio Europske zajednice i civiliziranog svijeta.