Još otkad je Čoviću zbog pravosudnog pedigrea zabranjeno obnašati javne funkcije pitamo se tko će mu biti nasljednik. Napokon možemo odahnuti – imamo nasljednika.
Sretoh jučer jednog prijeratnog komšiju, nisam ga vidio, što 'no kažu ima sto maraka. Radio čovjek u Sokolu do 91. mislim. Što ga spominjem? Kad god ga sretnem, sjetim se njegove priče, koju mi je pričao milijun puta, kako su 1990., dok su avioni JNA napadali Hrvatsku, on i grupica njegovih kolega otiđoše kod šefa Dragana Čovića. Naime, tada je „Soko" naveliko radio rezervne dijelove za pokvarene avione, pa otiđoše oni Čoviću riječima: „Šefe, hajde da obustavimo proizvodnju, vidiš da od našeg rada naše napadaju!". On ih tada odbi riječima: „Samo vi radite dok mi ne vidimo koji su to „naši"!
Vratimo se na Jurišnika. Sjetim se ja tako jedne večere gdje je najratoborniji i najglasniji u napadima na druga Dragana i njegovu politiku bio baš Jurišnik. Argumenti: popustljivost dominantnoj bošnjačkoj eliti, politička nedosljednost, licemjernost, lopovsko-lupeško suradničko okruženje... itd. Tada ga baš i nisam poznavao te, sam priznajem, imao sam neko simpatiziranje prema njemu. Na prvi pogled, bez dlake na jeziku, govori ono što drugi političari nemaju muda, pragmatičan u izjavama... Obračunao bi se sa lopovima iz vlasti, inženjerima prava, fabusovcima, Lijanovićima i njihovim poticajima,...No, nakon što je došao na vlast, svi smo imali prigodu ga pobliže upoznati.
Ono što mu se jedino ne može zamjeriti jeste činjenica da je uspio sa minimalnim dobiti maksimalno. Sa samo 4 osvojena mandata, uspio je postati županijski premijer, iskoristivši maksimalno beskičmenjaštvo klempavog kolege iz 90tke. Stara poslovica govori „Ako želiš upoznati nekoga, daj mu vlast". I tako Jurišić postade Jurišnik i mi ga upoznašmo. Došavši na vlast, preko noći se promijeniše stavovi i mjerila. Ono što vrijedi u „njegovoj" županiji" ne vrijedi u drugima. Tako su njegovi zastupnici, svojedobno, u skupštini HNŽ-a ustali protiv davanja poticaja poljoprivrednicima (čitaj Lijanovićima), da bi on u svojoj županiji dogovorio davanje 3 mln KM kako bi kupio ostanak u premijerskoj fotelji.
Jednako tako, ovih dana, u skupštini HNŽ-a pilati iz njegove stranke su stali na stranu sindikata u namjerama štrajka radi smanjenja plaća u školama. Čak je i Jurišnik dao protestne izjave na ovaj račun. No, kad on u „svojoj" županiji smanji plaće, to su redovne antirecesijske mjere. To što u njegovoj županiji štrajkuju škole, to su bezrazložni protesti. Vrhunac licemjerstva i hipokrizije je njegova borba protiv tzv fabusovaca i borba za „hrvatske medije u BiH". Dok je prije izbora, zajedno sa kuvertiranim klempom, čak potpisivao izjave garancije da će sve one koji su diplome stekli fabusovim putem skinuti s vlasti, kad je došao na vlast, nigdje ni izjave niti skidanja fabusovaca s vlasti. Čak što više, on je nastavio trend imenovanja tih ljudi, unatoč tome što je u javnosti izišao spisak onih koji su na ilegalan način stekli VSS.
Pitanje medija je jednostavno kap koja je ovih dana prelila čašu. Naime, kad se usvajao rebalans proračuna HNŽ-a, po nalogu Jurišnika, skupštinari HSP-a pilatovski nisu prisustvovali sjednici. Zašto? Budući da su, navodno, protiv rebalansa baš iz razloga što su izostavljeni mediji, oni su izostali sa sastanka, sačuvavši fotelju (jer je bio kvorum za izglasavanje), i, po njihovom, obraz, jer nisu glasovali za rebalans. Zaboraviše jurišnici da mogu glasovati i protiv, da imaju mogućnost izaći na govornicu obraniti svoje stavove i eventualno navesti nekog još da glasuje protiv. No, to bi već značilo krizu vlasti, a kriza vlasti donosi sa sobom i krizu fotelja.
Vrativši se na početak priče, uistinu možemo odahnuti. Čović je dobio nasljednika, a bez da se sklonio sa scene. I sam Čović može odahnuti, jer se našao netko tko će nastaviti njegovim stazama revolucije. A narod? Ma koga se još yebe za narod.
