U predizbornoj kampanji mjeri se svaka izrečena riječ, a ne samo rečenica predsjedničkih kandidata, koju stranački stožeri analiziraju i na njoj žele izvući bod za svog kandidata. Današnji intervju Dragana Primorca u Večernjem listu obilovao je disonantnim izjavama prema svojim dojučerašnjim suradnicima (Sanader) i stranci u kojoj je do predsjedničke kampanje bio (HDZ).
Takav način prgavih razgovora nakon kampanje se zaboravi i ostane po staroj izreci bilo pa prošlo, ali meni je zapela jedna izjava koja se odnosi na Crkvu i pravo žene na pobačaj i zbog toga ova pitanja i odgovore prenosim onako kako ih je autorski prenijela novinarka Mladenka Šarić:
Večernji list: Stoji li iza Vas Katolička crkva?
Primorac : Vrijednosti koje ja njegujem bliske su Crkvi, ali nije očekivati da će se ona opredjeljivati za nekog od kandidata.
Večernji list: Za crkvu život počinje začećem i protiv je pobačaja. Kako Vi gledate na to?
Primorac: Kao vjernik ja sam za život od začeća. No, žena je ta koja odlučuje o svom tijelu, a većina zakona koja je išla protiv toga donijela je veće zlo. Pitanje je smije li itko ženi uskratiti to pravo. Zato je važna preventiva, da bi se što manje žena našlo u beznadnoj situaciji.
Na ovaj dio intervjua može se napisati milijuni rečenica komentara, istomišljenika i oportunista , ali sam se osobno sjetio jednog predavanja prije više od deset godina jedne doktorice iz Šibenika, kada je ispričala jednu priču, kako je rekla životno istinitu, da joj se jednom obratila jedna gospođa koja je u braku imala četvero djece i eto neplanirano zatrudnjela, te u njenim višim godinama uz gospodarsku krizu željela je izvršiti pobačaj. Ispričala joj je ona kako joj najstariji sin ima 18 godina, a ostala djeca 15, 13 i 10 i da joj je peta trudnoća jako neugodna i ne zna može li to novčano podnijeti njena obitelj.
Odgovor doktorice je za ovu gospođu bio iznenađujući, jer joj je rekla posve provokativno i opasno, da joj najveći trošak u odgoju čini najstariji sin, jer ima najviše godina. I ovaj slučaj govori o općoj surovosti ljudskog uma, ali i malo dijete od prvih trenutaka začeća ima pravo na svoj život.
Ljudski um bi zacijelo prije izgovorenog trebao napraviti selekciju riječi i ispred osobnog interesa i prioriteta postaviti ljudski fair-play života.
