Jeti u Ljubuškom! (baca se stinam)

U petak 8.1., stijena odokativnih dimenzija 7mx5mx6m (visina, širina, dužina) se odlomila na predjelu Butorovice zvanom Kokot koji se nalazi iznad vinograda ljubuške vinarije, odnosno Plantaže i klizala se nekih 100tinjak metara niz brdo i zasutavila oko 200 metara od prvih kuća uz Vitinsku ulicu.

Domaći matematičari su izračunali kako je, uzevši u obzir njene dimenzije, odnosno obujam, teška nekih 200 i više tona.

S obzirom da se stijena nalazi na nakošenoj ledini i ne djeluje baš previše stabilno, uz ove obilne padaline, postoji mogućnost da stijena nastavi svoj put prema cesti, odnosno kućama...

Ponukani ovom manifestacijom prirode, čitatelj S.T. je napisao i poslao nam prigodni tekst i fotografije, koje objavljujemo u cijelosti:

"Jeti u Ljubuškom! (baca se stinam)"

Brdo iznad Ljubuškog iliti Butorovica je već stoljećima poznato kao mistično i čudnovato mjesto.

Stari ljudi vele kako je zbog raznih mitskih bića i paranormalnih pojava lokalno stanovništvo masovno počelo iseljavati podbrđe i naseljavati plodnu ljubušku dolinu. Što se tiče povijesnih izvora: osobni pisar herceg Stjepana Kosače izvještava kako je u pećini ispod hercegove tvrđave živio stari zmaj kojeg su lokalni žitelji hranili viškom od svojih stočarsko-poljoprivrednih dobara u zamjenu za njegovu zaštitu. Prilikom opsade Hercegovine, trabzonsporski notar Ali-aga Turkoglu šalje panično pismo turskom sultanu u Istanbul u kojem kuka, plače i jadikuje tražeći način kako zaustaviti ljubuškog zmaja pećinara. Eto zašto je Bosna pala 1463., a Hercegovina tek 1482…

Zbog nezahvalnosti ljubuškog življa, Zmaj je napustio svoju pećinu.

Ni danas se ne zna kamo je ljubuški branitelj otišao. Druga strana brda, točnije šuma na Mrljanovcu, bila je sjedište ljubuških vila i vilenjaka koji su svojom pojavom, pjesmom i plesom ljubuškom kraju davali bajkovitu notu. Nažalost, nakon što su dolinu Trebižata naselili naopaki ljudi neprijateljski raspoloženi prema miroljubivim vilama, one su napustile Butorovicu. I njima se tu gubi svaki trag…

Da Butorovica ne bi izgubila svoju mističnu draž, a grad Ljubuški svoje zaštitnike, dogodilo se nešto neočekivano.

Nostradamus je u svom proročanstvu (točnije: u 15. poglavlju) predvidio dolazak jednog neznanog gosta u naše područje i ispostavlja se da je ćaknuti prorok bio u pravu. Bar u ovom slučaju.

Uslijed klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja s Tibetanskih planina na Butorovicu je ove zime, kako saznajemo iz anonimnih izvora, došao Jeti. Tibetanci su mu dali ime „mi-go“ (što znači: prljavi čovjek), Nepalci ga nazivaju „metchkangami“ (užasan čovjek), a mi ga jednostavno znamo kao Jetija. Ali i to je vjerojatno nastalo od tibetanskih rijeci "yeh" (kamenit kraj) i "the" (zivotinja). Jeti simbolizira snažnog divljeg čovjeka.

Nakon silnog potucanja i progona po svijetu, Jeti se skrasio na obroncima Kokota. Rijetki stanovnici pobrđa kao što su Marići, Rogići i Ivica Grepo svog novog komšiju nazivaju naški – Jere.

Nakon što je Jere mjesecima vodio miran i povučen samački život, odlučio je pokazati svoju moć.

Dana 8. siječnja 2010. Jere se otkrio ljubuškom kraju. Jedni kažu kako su čuli užasne krikove tu večer nakon čega je uslijedio blagi potres i grmljavina, dok drugi, na sam spomen čudnovate zgode, nijemo odmahuju rukom s vidljivim strahom u očima.

No, mi smo se ohrabrili i uputili se na samo mjesto događanja. Zatekli smo do sada nikad viđen prizor u našim krajevima.

Jere, inače naturalizirani Hercegovac, ogorčen nekim stvarima bacio je ogromnu kamenu gromadu prema gradu.

Što je natjeralo inače miroljubivog Jeru na takav čin, još uvijek nismo uspjeli dokučiti. Je li možda Jere ljut na sadašnju općinsku vlast na čelu s Barbarićem i Nižićem, ljubuške policajce ili ljubuške dilere ili je pak Jerina kamenčina s Kokota znak podrške nogometnom klubu Sloga i ženskom rukometnom klubu Ljubuški?

Možda je ona kamenčina upućena s vrha Kokota pozitivan impuls svim mlađim ljudima koji se vraćaju u Ljubuški…

Ili je to ipak ljutnja zbog predsjedničkih izbora u susjednoj državi?

Je li kamenčina od 300 tona uzrok njegovog bijesa ili pak radosti: možda nikad nećemo ni saznati.

Bilo kako bilo, dragi Jere, dobro nam došao u Ljubuški!

S.T. [ RĐE ]