Da li je đava' crn k'o što se priča, ili se iza paravana borbe za radnička prava ljudi sa HTVMO krije nešto drugo. Priče oko medija su metafora stanja Hrvata u BiH.
Koliko samo slova i slova smo potrošili ne bi li makar netko relevantan iz vlasti problem medija na hrvatskom shvatio kao suštinsko pitanje, a ne kao sredstvo dobivanja političkih bodova. Međutim, plitkost i besramnost nesposobnjakovića unutar svih političkih grupacija, bez poštede, svela je politiku na ping-pong priopćenjima u kojima semeđusobno pljuckaju, pljuju, a sve po radi tobožnje borbe za javnu dobrobit, zaokončavanje "agonije", "kalvarije" i sl. hrvatskoga naroda, koji je eto "ugrožen". Mi, dežurni promatrači, postajemo konzumenti tog besramnog prepucavanja, ne sluteći koliko može biti velika cijena koju bi mogli platiti u10. mjesecu.
Milić sindikalista
Na jednoj strani nalazi se dežurni moralist i narodski dušobrižnik g. Josip Milić. U svojoj demagoškoj i ispraznoj borbi zasvačija prava davno je prešao granicu tolerancije i debelo zagazio na područje gdje čovjeku iz vana bude jednostavno žao lika koji je toliko duboko pao u živo blato jeftino prodanih osobnih interesa.
Ne poznajem čovjeka, a sve i da ga poznajem nebih se usudio suditi mu. Tko sam ja?! Neću davati ocjene niti o njegovim postupcima, ma da smatram da se o nečijim postupcima smije i mora razgovarati, jer kao što rekoh gore cijena može biti velika. Davanje ocjene o postupcima Josipa Milića prepustiti ću njegovim kolegama prosvjetnim djelatnicima - koji ga vide kako šeta ulicama, koristi učenike za svoje prosvjede, a redovito upiše neodržane sate i za to dobije plaću i topli obrok; te bivšim njegovim kolegama fratrima, koji također imaju "visoko" mišljenje o njegovoj ljudskosti.
Međutim, veliku odgovornost za stanje na HRTMO ima baš on, što kao savjetnik managementa, za što prima honorar, što kao samoprozvani vođa sindikata. Samo kod nas u Mostaru, Hercegovini član managementa predvodi sindikalne prosvjede protiv managementa. Praktično, prosvjeduje protiv samoga sebe.
On, kao bivši fratar, trebao bi znati više o korištenju Božjeg imena uzalud. Ime Božje nije samo u tri slova koja ga u jeziku imenuju, nego u svom dogmatskim činjenicama vezanim za Svevišnjeg i njegovog Sina. Trebao bi znati da bi za korištenje terminologije poput Kalvarije, Golgote, Križnog puta, osobito u svrhe osobnog interesa čine jednak grijeh kao blasfemija. To svaki laik zna, kamoli bivši fratar. Što je drugonego blasfemija govoriti da djelatnici HRT MO prolaze Križni put, stavljajući ga na isti nivo primjerice sa Križnim putem na Bleiburgu.
Još kad se zna da 99% ljudi koji su na čelu prosvjeda imaju privatne businesse i koriste djelatnost na HRT MO čisto da bi, u maniri "lezi 'ljebe da te jedem", imali uplaćeno zdravstveno i mirovinsko. Najsmješniji ispadaju oni snimatelji koji tobože prosvjeduju protiv HDZ 1990, koja je za dvije godine, što u donacijama što preko proračuna županija gdje su u koalicijskoj vladi, uplatila u tu kuću koliko HDZ BiH za sedam. Dokaz, pogledajte financijska i revizorska izvješća ove kuće.
Pa i nedavno, kada se dogovaralo oko sindikalnih zahtjeva za dvije plaće i izmirenje dugovanja, sve je bilo dogovoreno, sindikati skoro pristali, ali Milić je uz psovke i prijetnje onemogućio ikakav pristanak, jer nije vidio sebe u svemu tome. Čak što više, toliko je psovkama izvrijeđao žene prisutne na sastanku da su pojedine napustile sjednicu. Na kraju je ispalo da sindikati prosvjeduju za svoje zahtjeve, a mole Boga da im se ne ispune.
Krivi su, dakle, samo Josip Milić i djelatnici HRT MO? Ma kakvi! U jednome imaju pravo, a to je da dio krivice mora snositi i HDZ1990. U čemu?
HDZ1990- rodilo se dite, nit beše, nit kreveta
U onome u čemu snose krivicu na većini stvariu kojima su se zatekli još od 2006., a to je: rodilo se dite, nit' beše, nit'kreveta. Došli na vlast, apsolutno nespremni i sa vrlo velikim brojem pogrešnih ljudi na pogrešnom mjestu, ulazeći u milijun nekih kompromisa u kojima su uvijek donji. Nećemo širiti priču, uzmimo samo primjer HRT MO.
Koliko se samo novaca slilo u taj medij odkada su na vlasti u HNŽ i ZHŽ, mogli su ne uraditi novi TV kanal, nego od tog hipotetičkog kanala napraviti respektabilan TV kanal. Samo u prošloj godini, uplatili su 411 tisuća KM od strane HNŽ, igrajući na kartu dobrih namjera od strane rukovodstva HRT MO. Međutim, što se događa, umjesto da se racionalno iskoriste ti novci, oni se, odlukom tadašnjeg, managementa, konkretno čelnice tadašnjih sindikata Anamarije Dedić, daju poreznoj upravi i HRT MO ostaje bez sredstava.
Tko je imao ingerencije stopirati to i poduzeti mjere pregovaranja sa poreznom, za isplatu na rate? Imao je Nadzorni odbor, koji nije mrdnuo prstom. Trebamo li govoriti tko je imenovao članove Nadzornog odbora? Njih je "management dobrih namjera" dobio redovitom isplatom mjesečnih naknada, tako da je vuk sit i ovca cijela, makar što se tiče managementa. Što se događa na kraju? HRT MO pada u još veću krizu, a čelnica biva "nagrađena" mjestom glasnogovornice Sveučilišne kliničke bolnica Mostar.
O suštinskom rješenju problema, niti riječi. Zašto se morala čekati izborna godina da se krene razgovarati o statusnom i suštinskom rješavanju pitanja HRT MO. Zašto se zavlačilo i ljude i sam medij toliko vremena?! Nije zar da su Bošnjaci za sve krivi?!
Pogreška se mogla ispraviti nedavno kada se imenovao novi management. No, ponovno se radi ista, možda i gora pogreška. Dopušta se da na mjesto direktorice dođe anonimna Anka Raić, čija je jedina referenca to što ju je predložio "njen" HSP. Ono što će ući u medijske anale jeste da ravnateljica jedne tv kuće na svako novinarsko pitanje odgovara sa "nije vrijeme za izjave".
Na mjesto glavnog urednika sjeda Tihomir Bradvica. Znajući da je nekolicina ljudi "od struke" odbila tu poziciju prije njega, njegovo imenovanje na mjesto glavnog urednika ide u korak sa imenovanjem Poncija Pilata u Vjerovanju. Ni kriva, ni dužna, čo'eka se imenuje na svakoj misi. Tako i Bradvicu "obožavaju" svi dežurni dušebrižnički mediji. Ne bi da HRT MO ima gledanost pravog HRT-a ili pak CNN-a, pa se Bradvici, prije nego je mrdnuo prstom spočitava nestručnost i pljuje na osobnoj, ljudskoj i privatnoj strani, a najmanje onoj profesionalnoj. Toliko o onoj biblijskoj "nemoj suditi drugome, nisi ti sudac".
Objektivno, HRT MO je lokalna tv koja je programski, resursno i profesionalno pala na toliko niske grane da je Krištin Oscar C Raina spram njih. Nije ni čudo što je svatko živ i pametan odbio ulogu glavnog urednika. Bradvici se jedino mora spočitati to što ga se natjeralo da pristane. Kako kažu djelatnici HRT MO, čovjek je nastupio ljudski, ima plan rada, angažmanan studenata sa fakulteta žurnalistike u Mostaru i angažman ljudi i kolega sa HRT-a, onog originalnog. Da dobro ste čuli, kolega sa HRT-a.
Zanimljivo je da mu se spočitava kako nema iskustva u radu s medijima. Oni što mu to spočitavaju očigledno nisu u ratu bili u BiH ili Hrvatskoj, te se ne sjećaju da je on radio izvješća sa ratišta za Hinu, Večernji list i Hrvatski radio. Sasvim dovoljno za iskustva za urednika lokalne tv kuće poput HRT Mo. Ako ništa drugo, više od molera Vlatka Menixa. Ne bi da je HRT MO na rangu CNN-a, pa kalibar glavnog urednika mora biti onaj Christine Amonpour.
Ispadoh Bradvičin odvjetnik, a ne želim biti. Jednostavno, ne volim suditi druge, ali ne volim ni vidjeti kad druge sude, bezda imaju zakonske ovlasti za to. Dopustite čovjeku raditi, pa ga napadajte. Nemože nikako biti gori od prethodnika.
HRT MO je postao predmetom političke borbe u kojoj će, kako to dobro kaže Milan Šutalo, Pirovu pobjedu odnijeti HDZ BiH, naravno ukoliko netko iz zimskog sna ne probudi ove iz HDZ1990 i onog istinskog HSP-a. Zašto Pirovu? Iz prostog razloga što HDZ BiH preko svojih satelita u HSP-u ima za cilj ne prosperitet HRT MO i rješenje statusa djelatnika te kuće, nego ono što im prošle godine nije uspjelo, a to je gašenje HDZ1990. Da HDZ BiH ima mogućnosti i znanja očuvat ijedan medij, očuvali bi Radio Herceg Bosne, koji su u istoj poziciji kao i djelatnici HRT MO. No, njihov ravnatelj Željko Raguž je član HDZ BiH, pa oni ipak nisu toliko "relevantni".
Opet to hrvatsko nejedinstvo i nesloga koja će dovesti do toga da će odaziv Hrvata na slijedećim izborima biti manji nego 2008. Dovest će do toga da će nam SDP dati i člana predsjedništva i predsjedavajućeg Vijeća ministara. Ljudi probudite se, dok nije kasno!!!
