Hrvatska politička scena u BiH ovogodišnje opće izbore dočekala je s tolikim stupnjem polarizacije i sukoba kakvi se rijetko viđaju među narodima skromnog brojčanog stanja. Kao da nije dovoljna činjenica da su Hrvati u ovom trenutku u BiH marginalizirani kao nikada do sada - političke stranke su zaboravile na konsenzus o vitalnim pitanjima te su se u potpunosti okrenule k "ratu" do, usudili bismo se reći, potpunog međusobnog istrebljenja.
I dok se predizborna kampanja kod druga dva naroda uglavnom vodi po isprobanoj recepturi zatezanja nacionalnih tenzija i slanja otrovnih strelica na relaciji Banja Luka - Sarajevo, kod Hrvata je ovu kampanju obilježio neizlazak iz vlastitog dvorišta te traženja neprijatelja prvenstveno unutar vlastitih redova. Na stranu konstantni pozivi SDP-u i njihovom kandidatu Željku Komšiću da odustane i dopusti Hrvatima izabrati svojom voljom člana Predsjedništva, kroz proteklih mjesec dana mnogo se više moglo čuti međusobnih poziva za odustajanjem.
Tako je više puta do sada Dragan Čović pozivao Martina Raguža da odustane zbog prijetnje rasipanja glasova, dok je ovaj, između ostalog, zauzvrat Čovićevu kandidatkinju Borjanu Krišto pozivao na sučeljavanje na kojem bi se snage odmjerile argumentima. Naravno, ni jedno niti drugo se nije dogodilo, ali su zato padale optužbe i međusobno prozivanje kako će upravo jedan od HDZ-ova biti kriv ukoliko Komšić ponovno sjedne u Predsjedništvo.
Očito je da je nervoza pred Komšićevom kandidaturom uzela svoj danak tako da se njegovo ime mnogo puta čulo u pozadini sukoba dvaju HDZ-ova.
Povijest zavade
No, taj sukob nije počeo preko noći; dovoljno se samo prisjetiti niza propalih sastanaka sada već zaboravljene Kreševske šestorke čiji je cilj bio izbor zajedničkog hrvatskog kandidata, koji bi mogao parirati Komšiću. Predobro da bi bilo istinito, rečenica je koja se već tada mogla čuti, a koja je opravdanje svog sadržaja dobila nakon što je postalo jasno da se unutar Kreševske šestorke nepovratno stvaraju dva bloka - jedan s HDZ-om BiH na čelu, te drugi predvođen HDZ-om 1990. i HSP-om. A polarizacija i nije išla tako glatko jer je proces od početka bio opterećen pitanjem tko će s kim te na koji će se način pozicionirati HSS-NHI. Na kraju je kao kolateralna žrtva upravo ispao HSS-NHI zbog unutarstranačkih trzavica o tomu treba li ili ne provesti strateški sporazum s HDZ-om BiH. Mukotrpni proces dogovaranja na kraju je završen s čak tri hrvatska kandidata, Matinom Ragužem, Borjanom Krišto i Jerkom Ivankovićem Lijanovićem te potpunim raspadom Kreševske šestorke.
Propaganda
Posljednji mjesec dana obilježilo je ono što su politički analitičari već predviđali, a to je "totalni rat" na svim frontama koji se manifestira uporabom različitih propagandnih sredstava, pri čemu ne nedostaje i popularnog izvlačenja "prljavog rublja", te sada već kultnih sukoba preko plakata.
Ipak, u predizbornoj opijenosti hrvatske stranke čini se kako zaboravljaju ključni čimbenik, a on se ogleda u činjenici da će sadašnji ljuti protivnici uskoro ponovno sjediti za jednim stolom i obnašati vlast, ako ništa, onda na državnoj razini. Naravno, ti isti ljuti protivnici će biti i naši glavni pregovarači o ustavnim promjenama koje će za dugo vremena zapečatiti sudbinu Hrvata u BiH.
Kulminacija u ZHŽ-u
Kulminacija sukoba događa se u najhrvatskijem dijelu BiH - Zapadnohercegovačkoj županiji čije afere ovih dana pune novinske stupce. Čini se kako je energija koja se gomilala cijelu godinu unutar dva hrvatska bloka prelila upravo na ovo područje pri čemu su politički sukobi postali svakodnevica.
Okupljanje saveznika
Kad već spominjemo strateške sporazume, treba svakako navesti i kako su oba hrvatska bloka velik dio priprema za ove izbore posvetila traženju potpore u državi, ali i inozemstvu. Počevši od Vlade RH, preko regionalnih lidera i Crkve, pa do braniteljskih i nevladinih udruga, hrvatske stranke mnogo su energije utrošile kako bi ostvarile što veći broj saveznika.
