Kao i danas, tako i prije preko 100 godina, općina Ljubuški je muku mučila sa svojim proračunom,ali njenim prvacima nekako je uvijek polazilo za rukom da usklade potrebe i prihode ljupkog grada. Morali su se osloniti samo na vlastite resurse i snalaziti se kako znaju i umiju.
Nisu mogli računati na dotacije, jer ih nije ni bilo. Svaka kruna uštede i prihoda bila je, kako se obično veli, "velika k'o kuća". Bili su prilično realni u procjeni; uz obavezno Vladino odobrenje proračuna iz Sarajeva obično su dolazile neznatne izmjene samo u nekim stavkama.
Iz proračuna općine za davnu 1903. godinu vidi se da je grad Ljubuški tada imao troškove (potrebe) i prihode (pokriće) svojstvene urbanoj sredini. Svaka stavka proračuna govori za sebe i nije samo gola cifra troškova ili prihoda. U gradu se živjelo jednolično i skromno, bez optimističkih predviđanja da može značajnije krenuti na bolje. Čini se da je taj prikriveni ljubuški smisao protiv razočarenja prisutan i danas.
Proračun za 1903. godinu
Potreba
- I Općinski ured (Gradsko poglavarstvo) - 4590 kruna
- Funkcionalni doplatak gradskog načelnika - 600
- Funkcionalni doplatak gradskog podnačelnika - 960
- Plaća općinskog podvornika - 480
- Pisarnički paušal općinskog ureda - 100
- Ogrjev i rasvjetljenje općinskog ureda - 60
- Za osiguranje općinskih zgrada - 110
- Zemaljskoj banki otplata godišnjih obroka - 1780
- Za otplatu duga sarajevskoj dioničkoj pivari glede uvođenja rasvjete (acetilena) u općinski hotel - 500
5
- II Redarstvo - 1860 kruna
- Beriva nadzaptije - 624
- Beriva 2 općinske zaptije - 1056
- Paušal za odijelo i naoružanje zaptija - 180
- III Zdravstvo - 1564 kruna
- Plaća primalje - 600
- Plaća za živodera - 20
- troškovi za održavanje ambulatorija - 564
- Troškovi za kalemljenje djece - 40
- Neutjerivi bolno-opskrbni troškovi tuđim bolnicama - 200
- Troškovi za sahranu ubogih - 100
- Troškovi za dezinfekciju - 10
- Za nabavu Hailcerum* - 30
- IV Ceste i građevine - 2100 kruna
- Plaća cestara - 480
- Za uzdržavanje kanala - 60
- Za uzdržavanje vodovoda - 80
- Za uzdržavanje cesta, ćuprija i kaldrme - 500
- Uzdržavanje općinskih zgrada - 500
- Uzdržavanje cestarskog alata - 20
- Uzdržavanje i ćišćenje općinskog zahoda - 60
- Za popravak česama Gožulja, Vodice i Zaguše - 350
- Za popravak općinskog zahoda na Žabljaku - 50
- V Nastava - 3056 kruna
- Berivo učitelju - 1100
- Plaća školskog podvornika - 360
- Stanarina učitelja - 240
- Ogrjev za učitelja - 120
- Školski paušal - 40
- Stipendije za dva učenika - 600
- Nabava pisaćeg i crtaćeg pribora - 120
- Nabava školskih nagradnih knjiga - 40
- Knjižnica za učitelje - 20
- Knjižnica za učenike - 20
- Ogrjev i osvjetljenje škole - 140
- Troškovi za školski vrt - 40
- Isplata firmama Paher-Kisić i Luburić za isplatu starog duga od kupnje pisaćeg i crtaćeg pribora - 216
- VI Vatrogastvo - 20 kruna
- Uzdržavanje sprava - 20
- VII Rasvjeta grada - 1080 kruna
- Palitelj lampi - 400
- Rasvetljenje ulica i trgova - 600
- Za uzdržavanje lampi - 80
- VIII Ukonačenje vojske - 300 kruna
- Troškovi za ukonačenje vojske - 200
- Uzdržavanje častničke sobe za strance - 100
- IX Sirotinjstvo - 500 kruna
- Za potporu siromaha - 500
- X Poljoprivredni troškovi - 708 kruna
- Čuvar bikova - 288
- Uzdržavanje bika - 360
- Uzdržavanje magareće škole - 60
- XI Troškovi samouprave - 1868 kruna
- Plaća 4 stalna prijamnika-daća po 36 kruna mjesečno - 1728
- Za nabavku tiskanica općinskom uredu- 140
- XII Razni troškovi - 512 kruna
- Zemaljski porez od općinskih zgrada i zemljišta - 290
- Nepredvidivi troškovi i svečanosti - 150
- Za pripomoć plaćanja poštonoše - 72
Ukupno: 18158 kruna
Pokriće
- I Dohoci iz općinskog imetka - 1224 kruna
- Najamnina od općinskih zgrada - 1200
- Najamnina od općinskih zemljišta - 24
- II Dohodak od ukonačenja vojske - 100 kruna
- III Dohodak općinskih daća - 18040 kruna
- Uvoznina (potrošarina) - 11700
- Behija - 200
- Zebhija (mesarina) - 2800
- Kantarija - 2200
- Telalija - 40
- Pijacovina (sajmovina) - 500
- Klaonica - 600
- IV Razni prihodi - 20 kruna
- 1. Psetarina - 20
Ukupno: 19384 kruna
Višak pokrića nad potrebama: 1226 kruna
* Nepoznato.
Proračun općine i Pravilnik za pobiranje općinskih daća za 1903. godinu sa Cjenikom usvojeni su na sjednici Općinskog vijeća 19. septembra 1902. godine uz prisutnost načelnika grada Mahmutage Mahića, podnačelnika grada Franje Luburića i kotarskog predstojnika barona Ferstela. Općinski bilježnik bio je perovođa Alija Bukovac.
Zemaljska vlada je odobrila Proračun i Cjenik za pobiranje općinskih daća za 1903. godinu uz neznatne izmjene konačno 3. januara 1903. godine (potrebe u iznosu od 17. 942 krune, pokriće 19. 384 krune i višak 1442 krune).
U obrazloženju pojedinih stavki Proračuna ubilježeno je "detto", tj. kako je navedeno, izuzev nekih:
- Općina je prilikom iznajmljivanja općinskog hotela dioničkoj pivari u Sarajevu ugovorila uvođenje rasvjete (acetilen) i dala ga je uvesti još početkom 1902. godine. Taj novac je najmila od pivare bez kamata, s tim da joj se povrati u 1903. godini.
- Sa tri izvora (Gožulj, Vodica i Zaguša) voda se proliva izvan česmi, te postoji bojazan da se koji od izvora izgubi.
- Škola je uzela pisaćeg i crtaćeg pribora od firmi Pacher-Kisić, te firme Luburić u vrijednosti od 95 kruna i 24 helera. Obe firme zadužuju Općinu, jer je škola pribore uzela i potrošila.
- Troškovi za konačenje vojske povisuju se na 100 kruna, jer se uviđa da da se sa manjom svotom neće moći proći. Sada je u Ljubuškom stalna vojska, a vježba rezervista takođe će se u Ljubuškom održati, kao i 1902. godine kada su troškovi iznosili skoro 200 kruna.
Pokriće je grad namicao od općinskih daća (oko 93,0 %) i najamnina općinskih zgrada i zemljišta (oko 6,3 %).
Pobiranje općinskih daća u općini vršeno je prema posebnom Pravilniku i Cjeniku.
Dominantna općinska daća bila je uvoznina. Prema Proračunu za 1903. godinu, iznosila je 11. 700 kruna ili 60,36 % od ukupnog prihoda. Plaćala se na vino, mošt, vino pjenušac, pivo, žestoka pića, esenciju, sirovo meso, svježi loj, masti , slaninu, suho meso, suhu ribu, salame i kobasice. Plaćanje uvoznine bilo je isključeno za predmete koji se prevoze u druga područja, za vojne pošiljke i hranu i piće za obiteljske potrebe uz ograničenja.
Mesarina (zehbija) se morala platiti "prije klanja od svakog marvinčeta, ako se meso ma bilo samo i djelomice namjerava prodati ili za prodaju prirediti" u presnom stanju ili kuhano, pečeno, sušeno itd.
Veliko rogato blago moglo se klati samo u općinskoj klaonici. Za održavanje, čišćenje i nadzor klaonice uvedena je pristojba po težini zaklane stoke. Svako prikraćenje ovog dohotka kažnjavalo se trostrukim iznosom pristojbe.
Behija se plaćala pri prodaji velike rogate marve, konja, magaradi i mazgi (mula) u visini od 2,5 % prodajne cijene.
Telalija je iznosila 5% od postignute prodajne cijene.
Pijacovinu je plaćao prodavac zavisno od vrste robe i prodajnog mjesta (površina, otvoren prostor, šator itd). Na blago se pobirala jedino na
dane sajma.
Ko je imao psa u "opsegu grada", starijeg od tri mjeseca, morao je plaćati psetarinu u iznosu od 4 krune godišnje. (1, 2)
Sedmični sajam ili po ljubuški "pazar" u Ljubuškom počeo je sa radom 18. decembra 1882. godine,a prvi godišnji pazar 29. i 30. septembra i 1. oktobra 1884. godine (3, 4)
Općina je svoj dohodak obično davala u zakup. (5)
Pri prodaji svog dohotka općina ponekad nije lako nalazila kupca :
Pošto je ostala prodaja općinskih dohodaka grada Ljubuškoga za god. 1892. na javnoj dražbi dne 23. novembra o. g. bez uspjeha, to se ovijem ponovo otvara rok na dan 19. decembra o. g. u 10 sati prije podne na kojem će se pomenuti dohotci najboljem nudiocu u zakup predati. Dohotci su ovi : Uvoznina. Behija. Zehbija. Kantarija. Pijacovina. Telalija. Dohodarina od klaonice. Ustanovljena je cijena na 3888 forinti a. vr. za sve dohotke. Dražba će se obdržavati u prostorijama općinskog ureda. Dražbeni uslovi mogu se uviditi kod ovog ureda za vrijeme uredovnih sati. Općinski ured Ljubuško, 1. decembra 1891. > (6)
Grad Ljubuški je dobio posebno marveno sajmište 1908. godine. * (7)
Na glavnim ulazima u grad Ljubuški bile su malte-svojevrsne carinarnice na kojima su maltari (općinski nadglednici ili nadglednici zakupnika) naplaćivali pristojbu za robu i vozila kad su ova stupala u grad Ljubuški. Uvoznik je bio obavezan nadgledniku prijaviti vrstu i količinu robe i pokazati mu propratne listine. Kada je postojala temeljita sumnja u očitovanju robe ili krijumčarenje, nadglednik je imao pravo robu detaljno pregledati, a osobe pretresti. Poslije uplate uvoznine, uvoznik je dobijao potvrdu-buletu,koju je morao pokazati službenom organu općine na njegov zahtjev.
Za zatajenje robe na malti ili uvoz van malte, uz konfiskaciju robe i druge kazne, slijedile su i novčane kazne od 10 do 100 kruna.
O malti u Pravilniku o općinskim daćama i drugim općinskim dokumentima ima malo riječi. Prema čl. 2. ljubuškog Pravilnika i po čl. 4. "uvoz pristojbi uvoznini podvrgnutih predmeta slobodan je samo glavnim putem (maltom, brkljom)".
Za vrijeme Prvog svjetskog rata na ljubuškim maltama se za svaki osobni auto morala platiti uvoznina od 1 krune, teretna kola 30 helera, fijaker 20 helera, bicikl 10 helera. (8)
Ljubuška malta je funkcionirala dugo godina i u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Bilo je i prekida u njenom radu, ali oni nisu trajali dugo, jer Općina, i pored svi nastojanja, nije mogla naći drugi izlaz za podmirenje svojih potreba. Ljubušaci su se tješili da postoje malte i u Čapljini, Stocu, Bileći i Trebinju.
Odbor mostarske oblasti u aprilu 1928. godine ukinuo je ubiranje gradske maltarine na osobne automobile u svim općinama osim ljubuške. Istaknuto je da je ljubuška općina jedna od najsiromašnijih i da je glavna stavka prihoda u njenom proračunu uvoznina na osobna auta koja dovoze pacijente narodnom ljekaru Sadiku Sadikoviću. Pri tome je Oblasni odbor preporučio općini Ljubuški da u 1929. godini nađe drugi izvor prihoda, jer će se uvoznina na osobna auta i njoj ukinuti. Funkcioneri oblasnog odbora su maltu tumačili kao ostatak feudalne prošlosti,ali su je u Mostaru zadržali sve do 1945. godine. (9)
Općina Ljubuški se teško rastajala od ovog značajnog izvora prihoda. Ne zna se kada je ljubuška malta prestala sa radom. Danas joj nema ni traga. Nije ostao ni toponim kao u mnogim našim gradovima.
* Prema sjećanju Ahmeta Muminagića, sina Muhamedova (1928), odlična poznavaoca prošlosti ljupkog grada, stočna pijaca ("marveno sajmište") nalazila se u blizini "Banje", iznad ceste, blizu raskršća za Vitinu.
