Tko su pravi, od naroda izabrani, a tko "krivi", "kamuflirani", "nelegitimni" predstavnici hrvatskog naroda, pitanje je koje je naglo iskrsnulo kao glavni kamen spoticanja u procesu formiranja nove bh. vlasti.Božo Ljubić vrlo jasno je to izrazio ocjenom da postoji suštinska razlika između odrednica "pripadnici" i "predstavnici" hrvatskog naroda.
Nema, naime, sumnje da su i Željko Komšić i oni članovi HSP-a i Narodne stranke Radom za boljitak, koji bi kroz SDP-ovu federalnu koaliciju trebali zauzeti visoke funkcije, stvarni PRIPADNICI hrvatskog naroda. No, znatno je teži odgovor na pitanju imaju li oni kapacitet i mandat da se u političkom životu predstavljaju i kao PREDSTAVNICI te nacije.
Narodni izbor
U federalnoj koaliciji predvođenoj SDP-om Hrvati bi na čelnim funkcijama nesumnjivo bili prisutni: i brojem i krštenicama, no - da li i suštinom? Jer, predstavnici tog naroda, osim hrvatskog imena i prezimena, iza sebe moraju imati i određeni izborni legitimitet, i to ne samo u pukim brojevima nego i u određenoj, u ovom slučaju hrvatskoj glasačkoj bazi: osim što trebaju biti PRIPADNICI, oni treba biti i PREDSTAVNICI hrvatskog naroda. U ovom slučaju, HSP-ovci i lijanovićevci nikako ne bi mogli udovoljiti tom kriteriju, jer iza njih stoji minorna količina hrvatskih glasova.
O kako važnom pitanju se radi svjedoči i reakcija kardinala Vinka Puljića, koji je ocijenio "da nema stabilne demokracije ukoliko se ne bude uvažavalo ono što narod izabere". Demokracija traži da se vrednuje glas naroda - s pravom ističe gospodin Puljić.
Protivnici ove teze, okupljeni oko Socijaldemokratske partije, odabir "svojih" Hrvata temelje na potrebi da se Bosna i Hercegovina ustroji kao građanska država, po principu "jedan čovjek - jedan glas", misleći da su na taj način na valu modernih europskih političkih i demokratskih tekovina. Time oni brane i vlastiti politički identitet, koji određuju kao građanski i multietnički, s obzirom da u svom glasačkom tijelu i članstvu imaju pripadnike sva tri konstitutivna bh. naroda.
Zaljuljana BiH
Sve dok brojnošću hrvatskih i srpskih glasova na izborima ne potvrdi svoj istinski građanski rejting, što do sada nije bio slučaj, SDP će ipak biti samo bošnjačka stranka. Ona, doduše, više od drugih insistira na multietničnosti, ali potezima kakvi su oni s promoviranjem pripadnika, ali ne i legitimnih predstavnika hrvatskog naroda ona upada u jako opasnu zamku da radi upravo obratno - da razgriza i ono malo multietničnosti koju danas imamo u Bosni i Hercegovini.
Pa ni službeni Zagreb, čak ni Vatikan, nisu uspjeli uraditi ono što svojom politikom uspijeva SDP - da ujedini dvije HDZ! Ujedinjavajući njih, SDP na negativističkoj platformi ujedinjava i njihovo biračko tijelo, dakle više od 90 odsto bh. Hrvata koji su tim strankama u listopadu poklonili svoje izborne glasove.
Bez tih Hrvata, kao i stranaka koje su oni odredili da ih predstavljaju, Bosna i Hercegovina opasno se ljulja, čak toliko da ni riječi Dragana Čovića, o tome da sve ovo vodi razgradnji BiH, ne zvuče nebulozno ni svađalački nego, naprotiv, vrlo razložno i ozbiljno.
Sve dok Bosna i Hercegovina počiva na temeljima kakvi su udareni u Daytonu, a koji nacionalno predstavljanje nadređuju građanskom, ovog se principa treba dosljedno držati. Sve ostalo, ma koliko nosilo i pozitivnog potencijala za budućnost, kad se možda promijene okolnosti u ovoj zemlji, vraća nas unatrag - u sukobe, nesuglasice i nacionalne konfrontacije.
Tihić i Karađorđevo
Grubo i politički nekorektno zvuči odbijanje Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića da se ovih dana sastanu s predstavnicima srpskog tandema SNSD - SDS i hrvatskog HDZ - HDZ 1990, te da razmotre modele i pravce međusobne saradnje.
Pogotovo neodmjereno zazvučala je Tihićeva tvrdnja da su hrvatske i srpske stranke stale na put "nastavka projekta iz Karađorđeva", dakle rušenja Bosne i Hercegovine.
Ovakav stav u potpunoj je suprotnosti s onim što Tihić radi već osam godina - da koalira i sarađuje upravo sa strankama koje sada tako grubo odbija i disira. Drugo, još opasnije, to je da ovakvim činom Sulejman Tihić odbija ono što jedino može dovesti do rješenja - da razgovara sa strankama koje predstavljaju druge bh. narode.
Izbjegavajući te razgovore, Tihić u stvari izbjegava politička rješenja od suštinskog značaja za BiH.
Građanska šok-terapija
Činjenica je da je SDP nacionalno najviše šarena stranka u BiH. Međutim, u njoj ipak izrazito dominiraju Bošnjaci, i to u tolikom broju da već dva puta zaredom tom brojnošću uspijevaju iz svojih redova izabrati i "predstavnika" Hrvata u Predsjedništvu BiH.
Prihvatiti to zdravo za gotovo, i reći kako je hrvatsko pravo time uredno namireno, može reći samo netko tko je pomalo lud, svakako zbunjen, ali ni u kom slučaju politički normalan.
