Odlukom kojom uvažava tvrdnju Haaškog tužiteljstva o postojanju "udruženog zločinačkog pothvata" na čelu s pokojnim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, Haaški je tribunal pokrenuo lavinu negativnih reakcija, međutim, upalio je i alarm u timovima obrane Jadranke Prlića i ostalih koji se također terete po istom konceptu.
Naime, u optužnici protiv dužnosnika Herceg Bosne navedene su iste osobe iz državnog vrha RH kao i u Gotovininom slučaju, kao i megalomanske optužbe o postojanju navodnog plana i udruženog zločinačkog pothvata kreiranog u Zagrebu koji se provodio na teritoriju BiH, a čiji je cilj bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939.
Hrvatska javnost, a još manje politički vrh, malo je pozornost pridodavao ovakvim optužbama, koje ne samo da impliciraju kako je Hrvatska bila agresor u ratu, već od HVO-a koji je prvi stao u obranu suvereniteta BiH stvaraju zločinačku skupinu čiji je cilj zauzimanje vlastite domovine i prostora.
Što prijeti Hrvatskoj
Ustroj HVO-a, kao prve organizirane snage čiji je cilj bilo sprječavanje agresije JNA na područja s većinskim hrvatskim stanovništvom u BiH, ali i ostalih područja u našoj zemlji, pao je tako u drugi plan, no ono što zabrinjava više od svega je tromost, odnosno bolje rečeno nezainteresiranost hrvatskog političkog vrha u BiH, ali i u Hrvatskoj za sve ono što optužnica pokušava svaliti na čelnike HZ HB.
Naime, megalomanske optužbe koje su doprle i do službenog Zagreba, a kojem sada prijeti da bude okarakteriziran kao agresor na BiH, čine i osnovni dio optužnice čijim bi rušenjem optuženi bh. Hrvati praktično riješili osnovni problem pred kojim su se našli. Hrvatska tiha diplomacija, vidjeli smo, nije mnogo učinila na rušenju teze o udruženom zločinačkom pothvatu u slučaju "Gotovina - Markač - Čermak", te se sada suočila s prilično teškom situacijom u kojoj mora povući sve svoje resurse kako bi u drugostupanjskom procesu oborila ovu tezu. Jer na kocki je mnogo toga, a pogotovo dignitet Domovinskog rata u cjelini.
Stoga se s pravom postavlja pitanje hoće li RH, poučena ovim iskustvom, uraditi nešto više kako bi se teza o udruženom zločinačkom pothvatu u slučaju "Prlić i ostali" pokušala srušiti. Dosadašnja je praksa pokazala kako su odvjetnički timovi u većini slučajeva samostalno pokušavali dokazati da nije postojao nikakav plan o odcjepljenju dijela BiH, kao ni da je Herceg Bosna u svom korijenu bila zločinačka tvorevina.
Ovo dokazivanje i borba timova obrane nije samo bitno sa stajališta uloge Prlića i ostalih, već i cijelog državnog vrha RH, što je samo dodatni argument tezi da je Hrvatska mogla i trebala učiniti više.
Uspoređivanje
Međutim, nije sve propalo, jer do prvostupanjske presude ima još vremena; ona, prema prvim najavama, ne bi trebala biti objavljena prije ljeta, tako da hrvatska diplomacija, ali i pravni timovi imaju mogućnosti djelovati, ako ništa, onda u drugostupanjskom postupku ukoliko Haaški tribunal zaista uvaži neke od teza Tužiteljstva.
Tim više što u slučaju "Prlić i ostali" optužnica jasno tvrdi kako su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, članovi rukovodstva HZ HB i HVO-a (dakle Prlić i ostali) te druge poznate i nepoznate osobe iz Hrvatske i HZ HB bili sudionici pothvata na kojem je optužba i gradila cijeli slučaj. Teze koje su se mogle čuti u sudnici dovele do velike uznemirenosti, jer je Tužiteljstvo počelo uspoređivati Herceg Bosnu sa zločinačkom tvorevinom, procese protiv "šestorke" s procesima protiv nacista te iznijelo primjere iz procesa protiv nekih srpskih optuženika u Haagu, u kojima se, tobože, može povući paralela, nakon čega je nastala opća pobuna u odvjetničkim timovima.
Sve ovo bi zaista trebalo biti jasan pokazatelj hrvatskom političkom vrhu kako se mora više angažirati u zaštiti svojih nacionalnih, ali i narodnih interesa.
Iznošenje glavne teze
Tužiteljstvo je mnogo vremena uložio na iznošenje svoje glavne teze, a ona se odnosi na navodni plan kreiran "odozgo", odnosno u Zagrebu, koji je pokretala "relativno mala politička i vojna elita hrvatskih nacionalista". Pritom je naglasio kako je jedna frakcija preuzela kontrolu nad HDZ-om, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, te otpočela s realizacijom projekta stvaranja velike Hrvatske, dok je, smatra Haaško tužiteljstvo, optužena "šestorka" bila jedan dio izvršitelja ovog plana.
Optužbe koje su se mogle čuti obuhvatile su tako niz osoba iz hrvatskog političkog i društvenog života 1990-ih godina s realizacijom koja je išla s vrha prema dolje, a Haaško tužiteljstvo smatra kako sve osobe, uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška, hercegovačku "šestorku" te niz ostalih poznatih osoba, predstavljaju dio "udruženog zločinačkog pothvata".
