Privatizirani projekt svenacionalnog okupljanja kroz Hrvatski narodni sabor zapao je u goleme poteškoće i na granici je raspada. Zapravo, preciznije bi bilo kazati kako Sabor odlazi u sferu jednostranačja jer je izgledno da će ga u skorije vrijeme napustiti većina članova iz HDZ-a 1990 . Isključivi razlog je umjetno, napuhano i pokazalo se neodrživo savezništvo između do jučer na smrt sukobljenih programskih frakcija, a kasnije i stranačkih koncepcija. Više od godinu dana Božo Ljubić je nekako uspijevao 'varakati' i manipulirati svojim članstvom ispirući mozak potrebom za svenacionalnim jedinstvom u sudbonosnim trenucima za hrvatski narod.
Propali projekti
Dok je glavna tema bila federalna Vlada, a glavne mete omraženi SDP i SDA i izdajnici hrvatskog roda, svenacionalno okupljanje kroz dvostranački Hrvatski narodni sabor i njihove političke priljepke se održavalo u životu. Politički iskompleksirani Hrvati su uživali u suludoj Čovićevoj i Ljubićevoj lažnoj liderskoj ulozi i tobožnjoj velikoj žrtvi za povratak dostojanstva i ustavne ravnopravnosti Hrvata u BiH. Ta je politička avantura nekoliko mjeseci 'plesala na rubu sukoba' s Ustavom, zakonima ove zemlje i s međunarodnom zajednicom. Osim silnih pamfleta i ispraznih parola, uzaludno potrošenih tona papira i drugoga materijala, ništa konkretnog "krnji" HNS nije uradio. Osobito nije na tragu popravljanja ustavnog položaja Hrvata. Dapače, moglo bi se slobodno ocijeniti kako je nejednakopravnost koja se graniči s ponižavajućim političkim položajem izraženija nego ikada. Simptomatično je da su svi državotvorni projekti HDZ-a jednostavno propali. Dogodilo se to s HZ HB, s HR HB, pa onda sa Šoljićevom Hrvatskom zajednicom, Jelavićevom samoupravom i napokon "krnji" HNS nezaustavljivo srlja u propast. U najboljoj varijanti on će zasigurno zamrijeti kao jednostranačko Čovićevo 'političko nedonošče'. Pitanje je trenutka kada će HNS napustiti i ono malo članstva iz HDZ-a 1990., koje se tamo ionako ništa ne pita.
Uostalom, kako bi mogao uspjeti neki ozbiljni projekt ako se njemu pristupa nepošteno i ako se on koristi za osobne interese. Pouzdana je informacija kako je ideju o otvaranju predstavništva HNS-a u Bruxellesu raširenih ruku dočekao Božo Ljubić, predsjednik Glavnoga vijeća, kako bi u središte Europe poslao svoju kćer lobirati za hrvatske nacionalne interese, naravno za tuđe novce kada bi ih bilo.
Razlaz
Federalna Vlada je za Čovića i Ljubića, barem iduće tri godine, prošlost, Vijeće ministara je zadnja prigoda da se popravi srozani imidž i ostane u vlasti. Odnose između dva HDZ-a ogoljeli su stalni sukobi u pojedinim županijama. Upalila se i lampica i proradila je svijest kod mnogih istaknutih članova HDZ-a 1990. nezadovoljnih podređenim i sluganskim položajem njihove stranke u tom neiskrenom i neodrživom savezništvu s Čovićevim HDZ-om BiH. Prvo je izigran dogovor da "devedesetka" treba dobiti jednog županijskog premijera. Dopredsjednik HDZ-a 1990. dr. Nediljko Rimac je prodan od stranačkoga vrha i zamalo progutan od Čovićevih lokalnih političkih jastrebova. U Hercegovačko-neretvanskoj županiji Josip Merdžo je više radio zbog Čovićevih političkih interesa nego za svoje stranačke prijatelje. Njima je to postalo nepodnošljivo i županijski je čelnik najavio odlazak "devedesetke" u oporbu. Na državnoj razini lider HDZ-a BiH se nametnuo kao dominanti politički pregovarač i Ljubića je sa sobom vodio samo na šestočlana politička zasjedanja kako bi imao pokriće i izgovor za blokadu procesa. U "krnjom" Hrvatskom narodnom saboru glavnu riječ je opet vodilo Čovićevo stranačko okruženje. Članovi "devedesetke" su redom bili ikebane izuzev Bože Ljubića i nekoliko njegovih poslušnika kojima treba moćniji HDZ da se dočepaju pozicija u Sarajevu. U HDZ-u 1990. je doslovce proključalo, nikada nije bilo kaotičnije stanje. Stranka se, ako ona uopće više i postoji, nalazi na prekretnici. Ili će se ugasiti ili će je netko oteti od Bože Ljubića. On će kad-tad morati prebroditi strah od poraza i sazvati stranački sabor, što od njega mjesecima traži bijesno članstvo. Nakon toga slijedi preispitivanje podaničkog odnosa u savezništvu sa sestrinskim HDZ-om BiH i izvjesno napuštanje nepošteno i nekorektno sazvanoga privatiziranog HNS-a. Svi su HDZ-ovi projekti propali ako pod tim ne podrazumijevamo "crne fondove" koji na češljanje uskoro dolaze na red.
Kaos u "devedesetki"
U HDZ-u 1990. nikada nije bilo više kaosa i beznađa nego posljednjih dana. Predsjednik "devedesetke" Božo Ljubić je sveo stranku na skupinu ljudi i borbu za osobne interese. Koliko to sve može biti morbidno, govori i pouzdana informacija da razmišlja svoju kćer poslati u predstavništvo HNS-a u Bruxellesu lobirati za hrvatske interese. Livno, Orašje, Rama pa i Mostar traže konačno sazivanje stranačkog sabora.
