Potresna svjedočenja o paklu ovisnosti

Jučer je u ljubuškoj gimnaziji održano predavanje na temu ovisnosti o alkoholu, drogi i kocki. Predavanje su održali, kao svojevrsno svjedočenje, članovi Zajednice "Milosrdni Otac" iz Međugorja. Svaki od njih pojedinačno je ispričao svoje svjedočanstvo o proživljenom paklu jedne ili više ovisnosti.

Svjedočanstvo

Darko, dvadesetčetverogodišnjak, koji je došao iz Makedonije te je već dvije i pol godine u Zajednici opisao je jedan dan života u zajednici, a svoju životnu priču ili ispovijest kako je stigao u pakao ovisnosti ispričao je i mladi Ljubušak Mario Boras.

"Samim ponašanjem, koje sam imao prema sebi i drugima, još u osnovnoj školi sam već pokazivao neke od znakova izdvajanja od drugih. Alkohol, cigarete i drogu već sam počeo uzimati u prvom srednje, počeo sam izlaziti s lošim društvom i sve je krenulo u krivom smjeru. Iako sam bio iz uzorne obitelji gdje se nisu konzumirali ni alkohol ni cigarete, ja sam uvijek našao opravdanje za to. Upravo te ovisnosti danas se smatraju 'normalnim'. Počeo sam pušiti i marihuanu, a nakon toga kocka zbog koje sam ušao i u zajednicu ubrzo je zavladala mojim životom. Uspio sam s kockom uništiti i svoj i život svoje obitelji. To je ovisnost koja vuče čovjeka u propast, a on to sam ne vidi. Počneš sa malim iznosima, a na kraju sve podrediš kocki. Iako mi je brat pokušao pomoći i odveo me u Zagreb gdje sam se zaposlio, uspio sam uništiti i to. Tek kad sam pred ogledalom ustanovio da moj život nema smisla nakon što sam uništio sve odnose sa svojima, shvatio sam da moram potražiti pomoć i našao sam je u Zajednici", ispričao je Mario.

Sličnu ispovijest o ovisnosti i o alkoholu, drogi pa čak i kocki ispričao je nazočnima Mostarac Leonard Gagro.

Gimnazijalci su nakon ispovijesti znatiželjno postavljali pitanja i o životu prije zajednice, isto kao i o životu u zajednici.

80 članova u Zajednici

Zajednica "Milosrdni Otac" osnovana je 1999. godine na inicijativu pokojnog fra Slavka Barbarića. Na početku je njeno postojanje imalo svrhu pružanja doma beskućnicima, dok se s vremenom uvidjelo da postoje i veći problemi s kojima se mladi bore. Nakon fra Slavkove smrti ulogu duhovnog vođe u zajednici preuzeo je fra Svetozar Kraljević. Zajednica danas broji oko osamdesetak članova, a djeluje na tri lokacije i to u Kiseljaku, Sloveniji i matičnoj kući u Međugorju.