Kako će i kome ministri i državne istitucije podnijeti račune za objavljivanje božićnih i novogodišnjih čestitki, kojima kite podobne portale, novine i televizije? U ovim teškim vremenima izgleda da je najvažnije pogurati svoje. Tako su radili i oni prije njih, tako rade i oni, a tako će valjda raditi i oni poslije. Jer, kako očekivati da će ih mediji i javnost razapeti, kad podobni čekaju da im se u svečanim trenutcima bez obzira na kuknjavu oko krize, plati reklama i posluh.
Slično je i s tvrtkama i marketinškim agencijama koje se u posljednje vrijeme spominju kao glavno mjesto prljavih igara, a klijenti koji plaćaju marketinške kampanje jedva čekaju nesređenu zemlju poput naše.
Pregledom nekih portala može se vidjeti kako predsjednik Federacije BiH Živko Budimir i ministar rada i socijalne politike Vjekoslav Čamber, proslavljeni kupac službenog automobila, lijepe svoje sklepane čestitke na medije koje u novinarskim krugovima nazivaju njihovima.
Ne treba biti veliki mudrac da se otkrije 'tko je čiji'. Dovoljno je vidjeti s kojih stranica se šalju čije lažne čestitke.
Ovakvim potezima uništava se profesionalno novinarstvo, a institucije vlasti očito smišljeno sudjeluju u tome jer političkim elitama ne odgovara snažno i profesionalno novinarstvo. Umjesto da svojim djelima popravljaju svoju sliku u medijima, oni svojim nedjelima kvare medije.
Drago nam je da kolege novinari imaju načina da svežu kraj s krajem i dobivaju plaću za svoj rad. Pa makar se on svodio na krađu autorskih tekstova bez potpisa. Podobni, kao i njihove mecene, krše zakone jer im nitko ne može ništa, baš kao i očevima pranja novca kroz iskrene čestitke da nam bude bolje.
Pod lažnim novinarstvom perači su novca kojeg oni dijele kome žele. Kao da su bogovi.
