Kao što tadašnji premijer RS-a Milorad Dodik, prije pet godina, isprva nije vjerovao da će u Mostaru biti proglašen osobom godine i primiti Večernjakov pečat, toliko je bilo nevjerojatno da će, u okviru obilježavanja 20-godišnjice postojanja Republike Srpske, banjalučkom biskupu Franji Komarici Dodik uručiti 'Orden časti sa zlatnim zracima'.
Dva desetljeća postojanja RS-a obilježeno je s velikom pompom, s visokim gostima iz susjedstva – predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, svjetskim redateljem Emirom (Nemanjom) Kusturicom, visokim predstavnicima Pravoslavne crkve, Miloradom Pupovcem iz susjedne RH, princom Aleksandrom Karađorđevićem, visokim izaslanstvom HDZ-a BiH – predsjednikom Draganom Čovićem, budućim predsjedateljem vijeća ministara Vjekoslavom Bevandom i Borjanom Krišto. (Valjda se htjelo javnosti prikazati da se Krišto ne ljuti na Čovića što se predomislio i predložio Bevandu za mandatara.) Izostala je nazočnost međunarodnih izaslanstava, kao ni službenog izaslanstva Federacije BiH. Iako su svi troje, papiri to barem kažu, bili upoznati o početku ratnih zbivanja u BiH – Čović je nositelj nekog od hrvatskih odličja, za Bevandu kažu da je bio HVO-u, a za Krišto da je pukovnica HVO-a kao i njen muž, hrvatsko izaslanstvo "progutalo je knedlu" i odradilo težak zadatak u cilju zaštite hrvatskih interesa, hrabro se zaputilo u Banja Luku i nazočilo obilježavanju 20 godina postojanja RS-a. Jer, na kraju krajeva, sazrijelo je vrijeme za demokraciju, razgovor i suživot. Na kraju krajeva, što oni troje imaju s RS-om, kad oni tada nisu bili ni na "političkoj mapi" kad se stvarala? Borjana bila negdje u Livnu kod frizera na "trajni", Bevanda možda devrio s pivom, a Čović u Sokolu pravio nekakve bombe za JNA.
Među hrvatskim izaslanstvom nije bilo predsjednika HDZ 1990 Bože Ljubića – "imao je sreću" jer se nalazi na kućnom liječenju nakon lakše operacije u Zagrebu. Barem mu to neće prigovarati. Što se tiče hrvatskog izaslanstva, mora se priznati da je Čović ponovno iznenadio… no što je tu je, nazočnost na obilježavanju osnutka RS-a je bila poželjna – njegov koalicijski partner i predsjednik RS-a Milorad Dodik omogućio mu je ostanak na vlasti barem na državnoj razini, šuška se i o šuški…Iako je Čović od nedavno i nakon priznanja da su "i oni hrvatska stranka", s predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom skoro pa "na ti", Lagumdžije nije bilo na svečanosti. Možda će Čović igrati ulogu mosta u približavanju Dodika i Lagumdžije, ili će ga ova dvojica na kraju "bacit' s mosta". U politici je sve moguće, a pogotovu u BiH, iako predsjednika i u vlastitoj stranci sve glasnije pitaju zašto je "potpisao" na državnoj, a ne i na federalnoj razini (zbog koje su, uzgred budi rečeno, sada svi u bedu i uživaju u toplini doma).
Suvišno je i nepotrebno kuditi RS i ići smjerom većine medija u Federaciji BiH. RS je tvorevina Daytona na kojeg se svi rado pozivaju, a što više se na nju "udara", to je veći otpor i ustrašenost njenog predsjednika koji strah svim silama nastoji prenijeti i na Srbe u RS-u, time im oduzimajući pravo na BiH, pri tom, na ono malo Srba u Federaciji, stavljajući anatemu i pretvarajući ih u narod nižeg reda (jer "oni imaju svoj entitet – pa što hoće i u Federaciji"). Neosporno je da većinski Srbi u RS-u na svoj entitet ima legalno i legitimno pravo, bez obzira na povijesne činjenicu da je RS verificirala ratna osvajanja, što su podržale i svjetske velesile, kao i tadašnja predsjednička trojka Tuđman-Izetbegović-Milošević.
Zato se trebaju stišati priče o "ukidanju RS-a". To je utopija, kao i treći entitet. Onog trenutka kada se srpski narod u tom entitetu ne bude plašio za opstojnost svog entitea, kada bude zadovoljan svojom, matičnom zemljom Bosnom i Hercegovinom, oslobođen će se okrenuti životu u RS-u. I to će biti trenutak njihove katarze jer će svog premijera i vlastodršce početi pitati za kvalitetu života, zaposlenja, visinu mirovina i plaća, ulaganja u gospodarstvo, o onoj (zlata vrijednoj) otvorenoj a zatvorenoj autocesti. Na ta pitanja neće biti odgovora. Zato vlasti u RS-u "pašu" napadačke silnice iz Federacije i govori ono što zna, držeći vlastiti narodu iscrpljujućem, nepotrebnom i konstantnom "stanju nacionalnog stresa", koji odvlači pozornost od stvarnih pitanja koja bi se trebala otvarati i na koja bi trebala odgovarati njihova vlast. Kada budu pitali: Mile, a gde da se mi zaposlimo? Mile, odakle ti onaj avion, a ja jedva da imam i 'leba?, Mile, a kad će plata? – tada će RS biti entitet i najmnogobrojnih Srba i malobrojnijih Bošnjaka i Hrvata, čiju upitnost nitko neće spominjati niti dovoditi u pitanje.
Što kazati o biskupu Komarici i koju "POSLUKU PORATI"? Poštovan i častan pastir svog naroda u RS-u i jedan od najglasnijih u traženju povratka ognjištima skoro 200 000 prognanih Hrvata. Stoga je i nevjerojatna doza cinizma ali i sramotno velika doza političke proračunatosti uručitelja ovog odličja katoličkom biskupu. Iako je odličje primio s osmijehom i zahvalom, biskup je ponovio da vlast u RS-u mora učiniti više za povratak Hrvata, no nazočna gospoda mogla je pretrpjeti te dvije-tri minute biskupova kratkog govora. Što znače te dvije minute prema onom što će otići u medije, u povijest – da je vlast RS-a uručila visoko odličje katoličkom biskupu u Banja Luci, čija se "karijera" zasnivala na stalnom kritiziranju aktualne vlasti u RS-u zbog protjeranih Hrvata u tom entitetu, kojem je do nedavno doslovno onemogućavano služenje sv. mise. Da nije uistinu istina i vrlo lukavo smišljen plan, ovo bi bila prvoklasna humoreska. Ma luda zemlja, nema šta.
Što je trebao biskup učiniti? Možda odbiti odličje, kao što je to nedavno učinio i banjalučki muftija Edhem efendija Čamdžić, s riječima da odličje ne može prihvatiti jer je njegov narod marginaliziran u tom entitetu? Kapa dolje muftiji, ali naravno da ne. Biskup je ponovno pokazao kolika je veličina od čovjeka, dostojanstveno i s osmijehom primivši visoko srpsko odličje. Kada se malo Hrvata "drznulo" zaputiti u Banja Luku, biskup je bio u Banja Luci, kada se malo tko usudio kritizirati u Banja Luci, biskup je imao hrabrosti - i tu će i ostati čuvati svoj narod. Staru garnituru vlastodržaca zamijeniti će nova. Onda će nova garnitura slati na sudove, zbog ovog ili onog, staru. Pisat će se tjeralice za ovog ili onog predsjednika ili ministra zbog ove ili one krađe, malverzacije, pronevjere i tako u krug. I zato, KOJU POSLUKU PORATI, što kazati onima koji gledaju, a ne čuju – ne koji gladaju, a ne vide, koji slušaju, a ne vide, ne – koji slušaju, a ne čuju. Ma, kao što kaza, od kamere zbunjeni čikica, na kraju će se to sve u studiju izrezati i ispasti lijepo. Ili možda ne – pa će postati najgledaniji, smiješni video You tubea.
