E, moj narode, ono što se dogodilo u petak večer na utakmici Hrvatska- Koreja je prelilo svaku mjeru o mnogim stvarima koje se rade nama Hrvatima iz BIH od strane hrvatske države i onih koji podižu mržnju na sve veći nivo.
Stvarno mi dođe da se zapitam bi li mi Hrvati iz BiH, posebice mi Hercegovci trebali sebe nazivati Hrvatima ili bi za sebe trebali reć samo Hercegovac i točka.Da novim iznenađenjima i slobodno mogu rećI diskriminaciji nema kraja potvrdilo se, po ne znam koji put u petak...
Dolaskom u Spaladijum arenu u Splitu i prilikom ulaska vješamo svoje zastave koje smo ponijeli onako ponosno i sretno sa željom da pokazemo Paklenima i cijeloj Hrvatskoj da smo s njima i da imaju i podršku nas Hercegovaca i Bosanaca naravno Hrvata. Sjedamo na svoja mjesta i gledamo sa oduševljenjem koliko ima transparenata sa natpisima: Mostar,Ljubuški,Čitluk, Hercegovina,Vitez i ostali gradovi iz BIH iz koji dolaze Hrvati.
Odjednom pogledam zastave "Čitluk Hercegovina" nema, redar je drži u ruci, silazim i pitam zašto je moja zastava skinuta, odgovara- ne znam tako mi je rečeno. Onako u čudu okrećem se i pogledam- skidaju se sve zastave sa natpisima BiH mjesta.
Ništa mi nije jasno, sjedam i među svojom ekipom komentiramo ovaj čudan čin redarske službe i pokušavamo nas trojica ponovo postaviti zastavu na ogradu, redari ne daju. Ustaje još 5 naših momaka i tražimo objašnjenje zašto ne moze zastava biti na ogradi, oni uporno odgovaraju da im je tako rečeno.
Ne damo ukloniti zastavu i odlaze redari, kad nakon 2,3 minute dolaze dvojica policajaca, naravno želeći skinuti zastavu. Pitamo razlog i kažem da nije problem skinuti zastavu, ali nam dugujete objašnjenje. Policajac odgovara da zastava ne moze biti javno prikazana jer to na njoj nije službeni grb RH.
Da, zbilja žalosno, danas im smeta sve što dolazi ili posjeća na Hrvate iz BIH, a početkom devedesetih dok su se mnogi njihovi spremali i pakirali kofere za izbjeglištvo, Hrvati iz BIH su pakirali kofere, ali ne da bi bježali nego da bi branili njihovu hrvatsku sa našom šahovnicom Herceg-Bosne.Tada im nije smetalo ni to što smo Bosanci i Hercegovci niti im je smetao naš grb.
Zbilja me ta činjenica učinila tako tužnim zbog spoznaje da nisam poželjan samo zbog tog što sam Hercegovac ili Bosanac.Mnogo puta sam se prije pitao gdje to vodi, ali ni slutio nisam da može dovesti do tolike mržnje prema svome samo zato što živi van granica Lijepe njihove.
Čitajući po raznim novinama o diskriminaciji nigdje nisam naišao na ovaj oblik diskriminacije, pa sam odlučio sam se pobrinuti, makar i na ovako malen način da se čuje i sazna tko koga diskriminira, samo bih još želio čuti razlog.
Što smo im mi bh. Hrvati toliko skrivili pa nam polako brane da navijamo za hrvatsku reprezentaciju na svoj način sa našim simbolima koji su i njihovi.
Zašto tim jadnicima ne smetaju Buntić i Alilović, zašto ih redari tu večer nisu istjerali sa terena jer i oni su Hercegovci u hrvatskom dresu. Zašto im ne smeta Planinić,Marin Čilić, zašto se njih ne odreknu i zašto kažu naši, ako za nas ostale ne mogu reći da smo njihovi ili svi zajedno naši.
To ne žele, jer opet preko nas Hercegovaca promiču svoju Hrvatsku, a mi svi nasjedamo na to vrlo lako jer BIH ne želimo kao domovinu, srce nas vuče Hrvatskoj koja nas samo koristi za sve svoje potrebe, kako loše, tako i one dobre, ali u svoju korist opet protiv nas samih.
