Svugdje pođi, ali doma dođi! Proslavljeni hrvatski rukometni reprezentativci Mirko Alilović i Denis Buntić, nakon uzbudljivog Svjetskog prvenstva, došli su u rodni Ljubuški.
Osim što su predahnuli i opustitili se u svom domu sa svojima najbližima, Alilović i Buntić prošetali su gradom, bili na kavi, susreli se s prijateljima...Dočekale su ih riječi čestitanja, zahvalnosti, divljenja, potpore, ali i ponosa što su oni njihovi, što pronose ime njihova grada i kraja.
Unatoč kratkoći vremena, jučer prije podne bili su gosti na Radio Ljubuškom kod novinara Tonija Kraljevića i Mile Kraljevića; navečer su oputovali za Zagreb, od kuda kreću za Madrid.
- U godini dana uzeli smo dvije medalje, postali smo viceprvaci Europe i svijeta i sigurno da to treba cijeniti. Došli smo do finala Svjetskog prvenstva, a prije početka svi su govorili - cilj je medalja, bilo kakva. Da nam je tko rekao da ćemo uzeti srebro sigurno bi to svi prihvatili. Ali, eto, na kraju završili smo porazom prvenstvo što nije baš najbolje, možda bi bilo bolje da smo uzeli broncu i završili prvenstvo pobjedom - rekao je Mirko Alilović.
- Puno teže je pratiti utakmicu s tribina nego kad si na terenu. U Splitu je ozračje doista bilo vrhunsko, svi smo bili iznenađeni. U Zagrebu je dvorana šira i veća, ne kažem da atmosfera nije bila dobra, ali nikako nije moglo da se sve spoji u jedno kao u Splitu. Ovo će biti nezaboravno prvenstvo, ali ne bih se složio s Mirkom da je bolje završiti s broncom nego sa srebrom - prokomentirao je kroz osmijeh Denis Buntić, koji se ponovno vratio u reprezentaciju.
Istaknuli su veliku podršku navijača iz Hercegovine, osobito u Splitu.
Rukomet je u Leonu prvi sport, na utakmicama je u prosjeku 4.000 do 4.500 gledatelja, a kad su derbiji dvorana je puna, 7.000 ljudi. Međutim, nije to kao kod nas, ljudi nas doživljavaju puno opuštenije, mi možemo otići na kavu bez da itko prilazi stolu, da pita nešto. Kod nas je posve drukčije, svi te žele upoznati, pružiti ruku, popričati s tobom. To je jako lijepo, ali opet kažem u Leonu je to puno opuštenije, ljudi navijaju srcem - napravio je usporedbu Alilović.
Zašto nije bilo dočeka?!
Slušatelji su se javljali uživo i putem SMS poruka, pozdravljali, čestitali i zahvaljivali se Aliloviću i Buntiću: "Pozdrav veliki za obojicu, bolje ste promovirali Ljubuški, nego svi političari dosad", "Dečki samo tako nastavite", "Pozdrav za nas zlatnim Ljubušacima".
No, "pala" je i kritika zašto nije bio priređen službeni doček najboljim ljubuškim rukometašima, koji su to bez sumnje zaslužili.
