Hoće li Hrvati u BiH biti ponovno izigrani ?

Prekjučer je Hercegovinu posjetio predsjednik Vlade RH Ivo Sanader. Posjetio je mostarski sajam, pričao s političarima i studentima.

Međutim, nije se izravno obratio Hrvatima BiH, koji više nego ikada čeznu za potpunom slobodom i sigurnošću na hrvatskoj grudi, niti je ulio ljudima samopouzdanje da u budućim političkim previranjima neće biti izigrani.

Izjava da je za ravnopravnost Hrvata u BiH, je ofucana retorika, kojom se prodaje magla običnom svijetu, dok prepušta upravljanje hrvatskom budućnoštu u BiH, političarima nedoraslima za taj prevažan posao.

Štoviše, njegovi su protokalrni susreti iskorišteni za unutarhrvatsko razračunavanje, čija pozadina nije nimalo neozbiljna. Neki stranački predstavnici mogu biti veseli, a drugi se osjećati iznevjerenima..... Tako bijaše i 2006. godine, pa možda Sanader, ponovno, promijeni stav, ako ga malo pritisnu kardinali i biskupi. Ukratko, Sanader je došao kao „džek“, bez pravog osjećaja za stanje Hrvata u BiH i nije učinio svoju posjetu potpuno uspješnom. Zapravo, napravio je političku konfuziju, pojačanu naporima prezentirati kako mu je domaćin bio Dragan Čović.

Što hoće Dragan Ćović i čiji je on „igrač“?

Nakon izgubljenih izbora 2006. godine i gubljenja Sanaderovog povjerenja, Dragan Čović ide strategijom podrivanja HDZ-a 1990 s jedne strane, s druge strane usiljenog lobiranja kroz strukture HDZ-a u Hrvatskoj. Istovremeno se kooperativnošću pokušava nametnuti kao partner SDA i time dobiti politički manevar na većim razinama i bolji kontakt s predstavnicima međunarodne zajednice. Treba se priznati da je u tome uspio, jer mu je njegov komunistički portfelj omogućio političko preživljavanje i sigurnost.

Ali, koliko je Čović uspio iskoristiti uloženu energije u svoj osobni opstanak, utjecaj HDZ BiH, kao stranke, po pitanju hrvatskih interesa u BiH, je oslabio.

Tko je još uspio? Zbog Čovićeve koperativnosti i slabosti HDZ-a uspjela je i SDA, koja sada kontrolira dio hrvatskog političkog miljea, te tako nameće upravo svoju teoriju budućeg unutarnjeg ustroja BiH s ciljem relativiziranja nacionalnih interesa.

Ovakav razvoj situacije je za Hrvate u BiH iznimno štetan, budući da im ostavlja samo ravnopravnost na papiru.

Čović je prije godinu dana izjavljivao kako BiH vidi bez entiteta, potom je, natjeran političkim manevrom HDZ1990, ponovio tezu stvaranja jednakopravnih okvira za Hrvate kroz Hrvatski entitet, zatim priopćava kako nije moguće mijenjati granice RS-a, da bi njegova najnovija teza bila prihvaćanje podjele BiH na četiri regije, koja je zapravo platforma SDA, čiji je tvorac dr. Ćazim Sadiković, pravna alfa i omega političkog establishmenta u Sarajevu.

Za SDA je jako bitna adhezija Hrvata, pa tako preko Čovića uspijevaju Kreševskoj deklaraciji, kao primarnijim, pretpostaviti Prudski sporazum. Čović je to dobro obavio na svoje osobno, ali i na Tihićevo zadovoljstvo.

Za takvu kooperativnost se treba nešto i dobiti. Pa što to Čović očekuje?

Najvjerojatniji gradonačelnik Mostara je Ljubo Bešlić, koji je u poznatoj Kruševskoj gostionici uz Barišu Čolaka, dugo u noć proslavljao svoju vrlovjerojatnu inauguraciju.

Ali, to je samo mrkva! Gdje je toljaga?

Ona se nalazi u činjenici da do promjene Statuta Mostara neće doći. To je za Hrvate poražavajuća činjenica, jer su ponovno onemogućeni mijenjati zakonske odrednice koje ih čine zakinutim u BiH.

HDZBiH je, nažalost, izgubio utjecaj i tlo pod nogama, ali umjesto da se bori za povrat svojih pozicija i pokuša poboljšati položaj Hrvata u BiH, sva se energija troši na eliminaciju konkurencije.

Stalna medijska ofenziva navodnog ujedinjenja dvaju HDZ-ova uspjela je iz razloga što je HDZ1990 bio medijski sterilan, Ljubić nedovoljno progresivan, stranka HDZ1990 se u dvije godine vladavine kroz mekanu taktiku vječnog ispitivanja „protivnika“ pretaktizirala. Na Ljubićevom poštenom i pragmatičnom stavu izrastali su drugi.

Zapravo, odlično pripremljen Čovićev „show“, HDZ 1990 je mogao puno bolje medijski amortizirati.

Tijekom jučerašnjeg dana jedina tema razgovora među Hrvatima je bila mogućnost ponovnog ujedinjenja ove dvije stranke.

Ozbiljni analitičari, a njih je jučer u mom društvu bilo nekoliko, iz gotovo svih stranaka, istakli su loše ocjene spram političkih poteza koje povlači Čović, iskazujući zabrinutost mogućeg povratka Hrvata u vrijeme političkog jednoumlja, te ukazujući na manjak političke karizme Čovića, koja ga onemogućava u ostvarenju ideje postanka političkog vođe Hrvata u BiH.

Činjenica je da Čović nema mandat svih Hrvata da ih zastupa u BiH.

Čović je u HDZ-u BiH, i sunce i mjesec i zemlja i voda. Stvorio je vjeran, ali u mnogome kompromitiran stranački korpus, koji se ne oslanja na širi stranački ljudski potencijal, ne zato što ne želi, već zato što ga nema. Taj stranački potencijal zapravo su kvaziintelektualci. S druge strane Čoviću su pomagali, ljudi iz drugih stranaka, koje je novinari nazvali „spavačima“.

Pitate se pa kako su relativno dobro prošli na lokalnim izborima? HDZ BiH je u odnosu na izbore prije pet godina, zapravo pao. Za razliku od HDZ-a1990, kvaziintelektualci i lokalni proroci (izvrsno organiziran dio HDz-a BiH) mobilizirali su sve pokretno i nepokretno biračko tijelo, koje zapravo nije niti izlazilo na prijašnje izbore. Prevelik je bio strah kvaziintelektualaca i lokalnih proroka HDZBiH, od gubljenja stečenih privilegija. Zato se može usporediti Mostar gdje je broj takvih osoba mali, i hercegovačke općine, gdje je njihov broj zamjetan. To su u biti stranački „ministranti“.

HDZ 1990 je mlada stranka i nije imala takav stranački aparat, a pomalo im nedostaje doza političke bezobraznosti.

Postavlja se pitanje – hoće li konačno doći do ujedinjenja? Odgovor je i da i ne!

Ako se po nekom principu ujedine HDZ1990 i HDZBiH, Hrvati će dobiti novu političku stranku, čija će snaga ovisiti o kvaliteti ljudi, koji je budu činili i njihovom političkom priznanju od strane Zagreba. Do ujedinjenja prije neće doći upravo zbog Čovića,koji želi političko uništenje HDZ1990. Za razliku od drugog HDZ 1990 ima bolju stranačku bazu, samo je pitanje hoće li vodstvo taj potencijal pravilno iskoristiti.

U razgovorima s Ljubićem, kako neki nisu očekivali, Sanader je bio ljudski korektan ističući kako se ne želi mješati u eventualni proces ujedinjanja.

Čović govori neistinu i da je Sanader pozvao članove 90-tke da se vrate u HDZ BiH. To je velika laž i obmana, koja se Čoviću može vratiti kao bumerang, jer u javnosti nema očekivanog oduševljenja njegovim potezima, već se među Hrvatima povećala zabrinutost s obzirom na njegov nepošten i negativan poltički rad.

Za položaj Hrvata, najveći je krivac HDZBiH, njegova defanzivna politika, činjenica da ga nisu vodili umni intelektualci, već gomila ruralnih političara, koja je rješavala osobne interese, te političke ludorije i iskazivanje političke samostalnosti i snage.

Hrvati su samo jaki s zajedničkom političkom strategijom BH Hrvata, Zagreba i dijaspore.

O snazi Čovića govori i činjenica da su jučer ponovno aktualizirane kaznene prijave protiv njega, kojih ima nekoliko. Ta činjenica, da se jedan od lidera, bez obzira na opravdanost ili ne, sudski procesuira je nepotrebna omča oko vrata Hrvata, stalna je prijetnja ucjenama i nastvak podređenog položaja u BiH.

I Ljubić i Čović će za nekoliko dana ponovno na zajedničke razgovore s Sanaderom, i jedan i drugi u Zagrebu imaju svoje savjetnike, koji su kod Sanadera jako utjecajni. Sanader svakako neće istrčavati i bit će obazriv, jer zna da jednu stranku ne čini samo njen predsjednik, dok je po riječima mog sugovornika iz Zagreba, koji je njemu jako blizak, ipak puno bolje upoznat s situacijom u BiH, nego što to trenutačno iskazuje.

Koji je slijed zbivanja u BiH?

Tihić i SDA bi lako uspjeli u svojim namjerama, da nema Milorada Dodika i RS, koji sada ne želi u parlamentu podržati Ustavne amandmane, niti bilo kakve promjene. Kad izgovori njegovo ime Tihić se uvijek namrgodi i smrkne, jer sa Srbima ne ide ništa glatko ili uopće nema pomaka. Ostaje pitanje – kako ukinuti RS i promjeniti Daytonski sporazum, kad ga i međunarodna zajednica čas negira i čas časti.?

BiH je uvijek, u zadnjih 230 godina, bila poprište političkih trvljenja i vječite nestabilnosti, a tako će biti i nastavljeno.

U svemu tome za Hrvate je poražavajuća činjenica da od temeljne nacije postaju manjina, da Hrvati vječito traže lidere i mesije, te ne umiju shvatiti da u ovom vremenu moraju izgraditi zajedničku platformu, kao što je Kreševska deklaracija, ali imati i unutarnju kontrolu, kako ne bi sagnjili demokratski temelji društva.

Na žalost, dolazak Sanadera u Mostar, bio je samo privid nekog oblika snage, ali svi akteri hrvatskih razračunavanja, pa i sam Sanader trebaju dobro promisliti što se zapravo dogodilo i kakvo je pravo stanje stvari.