Da neki ljudi i narodi još ne shvaćaju pojam demokracije te da slobode drugog ili drugačijeg mišljenja, govora, shvaćanja svijeta ako hoćete, uvjeravamo se iz dana u dan. Naročito uoči izbora, ljudi i narodi se pretvaraju u zvijeri. Ona izreka "Homo homini lupus" (čovjek je čovjeku vuk) nikad ne dolazi do izražaja kao sad.
Svakodnevno se susrećemo sa primjerima koje smo, ne tako davno, htjeli zaboraviti, koje pripisuju "onim vremenima" ili "onoj vlasti" kao da se radilo o "ONOJ STVARI". Ne znam šta znači pojam "ONI" jer su i "OVI" u svom nastojanju da se ponašaju demokratski svrstali se na dno ljestvice pristojnog ponašanja, te grebu po sjećanju ljudi budeći neke loše uspomene i loša sjećanja na "ONE" ali i "OVE".
Mene su u kući, u školi i na vjeronauku učili da je nepristojno upirati i govoriti "OVI" ili "ONI", govorili su mi da je to pogrdno i da to vrijeđa ljude kad je svakog Bog stvorio i dao način da ga netko nazove imenom. Također su mi rekli da je činiti drugome ono što ne bi volio da se tebi učini, grijeh i da će kazniti Bog ili zakon. Rekli su i to da su svi ljudi isti i jednako vrijedni pred Bogom, te da će oni siromašniji zbog svoje nemoći na zemlji i svoje patnje prije doći u raj. Nikada nisam posumnjao u riječi koje su mi ostavljene u legat. Nastojim se držati stečenih znanja. Ali svejedno se pitam, obzirom da sam i sam katolik kao i većina mojih mještana, zar nismo svi išli u istu školu i na isti vjeronauk? Zar nam svima nisu kući govorili ove stvari koja sam pomenuo? Očito da nisu. Jer da jesu ne bi se ponašali prema ljudima koji drugačije misle onako kao što se ponašaju pojedini mještani našeg sela.
Na ovo sam ponukan činjenicom da su prije neki dan u našem mjestu pokidani svi plakati koji imaju drugačije viđenje svjeta u kojem živimo. Nažalost ne govorim ovdje o nekim strankama koje imaju neki drugi predznak osim hrvatskog, već baš o strankama s hrvatskim predznakom. Isto kao i za prošlih izbora angažirana je skupina mladih kadrova kojima je obećano tko zna šta, da uklone sve "ONE" s bandera, zidova i borića. Ostali su samo "OVI", znat će čitatelji koji. Draga omladino naučit će te jednu lekciju, kod nas ima jedna izreka koja bi trebala opisati nekoga tko je ograničen u razmišljanju, a to je "Kud oči, tud i pamet".
Drago mi je da ste pokazali lice narodu šta mislite o njemu, ali naš narod je naučio da treba slušati srce, i stoljećima vjeruju u nešto što ne vide. Također ima jedna modernija izreka koja kaže: "Snaga je kad puhneš kravi u prkno da joj se rogovi isprave".
Zato samo nastavite s kidanjem plakata, i omalovažavanjem ljudi koji drugačije misle, hvala Vam na tome. Ako i dobijete na izborima to će biti za narod Pirova pobjeda.
Frodo Baggins Hobbit iz Okruga
P:S: Mala lekcija o slobodi govora i izražavanja
Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljnja bez straha da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se i slobodom izražavanja.
Smatra se da je sloboda govora nepohodna za postojanje demokratske vlasti. U zemljama u kojima ne postoji sloboda govora, u autokratskim sustavima, ljudi se boje reći ono što misle. U tom slučaju vlast i nadređeni ne znaju što oni misle. Ako nadređeni ne znaju što podređeni žele, ne mogu ostvariti njihove potrebe. Kad nema slobode govora, vlast i nadređeni ne brinu se o onomu što podređeni žele i trebaju. Neki smatraju da je to razlog zašto neke vlasti ne dozvoljavaju slobodu govora - ne žele snositi posljedice preuzimanja odgovornosti ili se boje pokretanja revolucije do koje bi došlo kad bi svi mogli znati što se sve događa u društvu.
Poznati liberalni mislilac John Stuart Mill misli da sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti naša razmišljanja.
Zajednice u kojima postoji sloboda govora dozvoljavaju da sve smije biti izrečeno.
Kao što je naglasio Tocqueville, ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s prijezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom zlostavljanja. Primjerice, u modernoj Europi, takvim oblicima zlostavljanja posebno su izloženi protivnici liberalne demokracije, a u zemljama s velikim brojem vjernika i ateisti ili pripadnici manjinskih vjerskih skupina. Ovaj oblik zabrane slobodnog izražavanja je čak i teže obuzdavati od od zabrana slobode izražavanja od strane vlasti. Postavlja se pitanje je li zaštita slobode govora stvar prava ili stvar zaštite od utjecaja vlasti.
Neki ukratko definiraju demokraciju kao "vladavina većine uz prava manjine."
