Je li euforija opravdana?

Gledajući preliminarne rezultate općih izbora i globalne postotke koje su ostvarile hrvatske stranke i koalicije, dojam je kako se na sav glas slavi Pirova pobjeda, budući da će, nakon ovih izbora, Hrvati biti u još gorem položaju no što su to bili.

Najavljena koalicija SDP - SDA će najvjerojatnije u potpunosti otkloniti potrebu za sudjelovanjem hrvatskih predstavnika u vlasti, čime ćemo na razini Federacije biti svedeni i ispod dosadašnje razine monete za potkusurivanje.

Istina, osvojena je vlast u hrvatskim županijama, ali ona je i do sada bila u hrvatskim rukama, tako da promjena vladajuće većine neće promijeniti ništa na višim razinama. A na lokalnim razinama ionako nema puno prostora za djelovanje - možda će se samo nešto drukčije raspodijeliti poticaji.

Slavlje pobjednika je razumljivo ali prilično sebično, budući da nema nikakve veze sa položajem hrvatskih birača, slavi se samo osvajanje fotelja. Velikih predizbornih priča i obećanja ionako nije ni bilo, kampanja je obilovala zastrašivanjem, podmetanjima, obostranim optužbama i prozivanjem "izdajica", što nas je na trenutke vratilo u vrijeme straha i jednoumlja. Zabrinjavajuće je veliki broj nevažećih glasačkih listića a još veći broj birača koji su glasali "protiv", budući da su samo rijetki imali motiva glasati "za".

No, kako god bilo, izglasane su promjene a svaka promjena je dobra, posebno ukoliko se korektno nastavi sa pokrenutim istragama o malverzacijama, što bi trebala postati praksa svake nove vlasti.